Poštovani,
Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda u Galeriji Ružić u četvrtak, 3. ožujka u 18 sati otvara izložbu Alana Vlahova: Gore.
Izložbom Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda obilježava godišnjicu rođenja Branka Ružića.
Alan Vlahov diplomirao je kiparstvo u klasi Šime Vulasa na Akademiji likovnih umjetnosti 1996. g.
Radi kao profesor u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.
“Vlahov je kipar čiji je rukopis izgrađen na morfologiji jasnih oblika kojima se autor poigrava dovodeći ih u međusobne odnose u kojima nema šablonskog pristupa, prilazeći svakom novom radu s uvijek novom stvaralačkom radoznalošću. Nadahnut prirodom, gradi skulpture koje nose odlike duhovitosti, dopadljivosti i svježine. Bojom, koja je sastavni dio
skulpture, naglašava njenu ekspresionističku narav, kojoj dodatno doprinosi i reljefno dinamizirana površina skulptura.”
( iz predgovora Romane Tekić)
Radujemo se vašem dolasku!
Na slijedećoj poveznici možete preuzeti oglas:
Kustos – Preuzimanje
Zaklada hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavila je javni natječaj za pomaganje izdavačke djelatnosti na području znanosti i umjetnosti, organiziranje znanstvenih skupova, razvijanje znanstvenoistraživačkog i umjetničkog rada te otkup umjetnina.
Ukupna svota predviđena dvadeset četvrtim natječajem za potpomaganje zakladnih namjena u 2022. godini iznosi milijuna kuna.
Pravo predlaganja projekta izdavačke djelatnosti na području znanosti i umjetnosti imaju samoregistrirane nakladničke organizacije i ustanove koje imaju registriranu nakladničku djelatnost, uz navođenje ukupnih troškova projekta. Uz prijedlog je potrebno priložiti najmanje jednu recenziju. Odluku o dobitnicima donijet će Upravni odbor Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s tim da su svi dobitnici sredstava dužni, u roku od godine dana od zaključivanja ugovora, opravdati utrošak odobrenih sredstava ili sredstva vratiti Zakladi.
Obrazložene prijedloge zainteresirani trebaju dostaviti do 2. ožujka ove godine.
Iz posebnog fonda Nagrada Dragutina Tadijanovića dodijelit će se: pjesnička nagrada u iznosu od 20.000 kuna, jedna studentska stipendija u iznosu od 5.000 kuna ponajboljem studentu književnosti iz Brodsko-posavske županije, kao i jedna studentska stipendija, također u iznosu od 5.000 kuna, ponajboljem studentu književnosti iz Ličko-senjske županije.
I u ovom dijelu natječaja naznačeno je kako zainteresirani prijave trebaju podnijeti do 2. ožujka ove godine.
Detaljnije informacije vezane uz ovaj javni natječaj zainteresirani mogu pronaći OVDJE i OVDJE.
Gradski muzej Karlovac i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda upućuju
POZIV UMJETNICIMA ZA SUDJELOVANJE NA 9. HRVATSKOM TRIENNALU AKVARELA
Poštovani likovni umjetnici,
Muzeji grada Karlovca, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda i HDLU organiziraju 9. hrvatski trijenale akvarela. Ovom prilikom pozivamo sve likovne umjetnike – akvareliste da se odazovu na natječaj. Uvjeti iz natječaja jasno su opisani u pravilniku 9. HTA. Žirirani radovi bit će predstavljeni na izložbama u Karlovcu, Zagrebu i Slavonskom Brodu. Izložbu će pratiti katalog. Najuspjelijem autoru žiri će dodijeliti veliku otkupnu nagradu 9. HTA. Rok za prijavu teče od objave natječaja do 28. veljače 2022. godine. Veselimo se vašim radovima nastalim u periodu od tri godine i pozivamo da predstavite najbolje.
Pravilnik – PREUZIMANJE
Zdravko Ćosić rođen je u Slavonskom Kobašu 15. XII. 1941. Završio realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu 1960, diplomirao 1965. u klasi V. Paraća na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dvije godine radi na restauriranju slika u Saveznom institutu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, potom od 1967. živi u Slavonskom Kobašu kao slobodan umjetnik. Oko 1980. seli se u Zagreb, no i dalje pretežno boravi u Slavonskom Kobašu. Bio je na studijskim putovanjima u Čehoslovačkoj (1965), Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj (1970), Italiji (1972), Nizozemskoj (1978). — Tematski vezan uz rodni kraj, slika postojano slavonske pejzaže uz Savu, s vrbicima, livadama i močvarama, u obilju boja i tonova, u sunčanoj rasvjeti, rujanskom rumenilu ili bjelini snijega pod tmurnim oblacima. Fazu akademskog utjecaja (Lj. Ivančić) obilježava dramatična tamna rasvjeta s iznenadnim bljeskovima svjetlosti u tamnosmeđoj paleti. Sedamdesetih godina sumornu sliku prirode zamjenjuje isprva kolorizam, pastozan namaz boja i neobuzdan potez kistom. Zatim se boje smiruju, prevladavaju tamni tonovi iz kojih mjestimice izbija poneki žar crvenila ili žutila.
U nastavku donosimo tekst višeg kustosa Branimira Pešuta, voditelja Kabineta akvarela o vezi Ćosića i Save.
Zdravko Ćosić i akvarelistička kolonija Sava
Akvarelistička kolonija „Sava „ započela je svoje postojanje prije 40 godina zahvaljujući čvrstom jezgru brodskih akvarelista koju su činili Predrag Goll, Marko i Krun Kern, Đurđa Vilagoš i naravno Zdravko Ćosić (1941- 2006) koji je dugi niz godina bio sudionikom Save…Kolonija „Sava“ traje više dana i jedan od radnih dana uključuje i plovidbu rijekom Savom pošto je nakana pokretača kolonije bila je između ostaloga i „slikanje savskog pejzaža“ kako je to bilo neformalno definirano u osamdesetim godinama prošloga stoljeća, a kasnije bilo zapisano u statutu kolonije. U organizaciji „Hrvatskih voda“, slikari, članovi kolonije zaplovili bi do Slavonskog Kobaša , gdje bi se iskrcali i otišli u posjetu Zdravku Ćosiću čija je kuća na kraju sela, vrlo blizu savske obale. Itinerer je obuhvaćao i odlazak do nedalekog Oriovca koji je djedovina velikog Vladimira Becića (Slavonski Brod, 1886 — Zagreb, 1954). Becić je kao student ovjekovječio Oriovac svojim akvarelima iz studentskih dana i slavnim Oriovačkim hrastom (1907.), uljem na kartonu, u stalnom postavu Moderne galerije u Zagrebu i važan je za likovnu povijest kako Broda tako i Hrvatske. Kuća Zdravka Ćosića i njegov atelje, kultna su mjesta tim više jer bilo kakav umjetnički ateljerski prostor ne postoji ni u bližoj, a niti u daljoj kobaškoj okolici. Zdravko je skoro cijeli svoj život proveo u Kobašu, a njegov dom je bila najpoznatija kobaška adresa na koju se svraćalo desetljećima. Tamo su dolazili mnogi zainteresirani za Ćosićevo slikarstvo ali i slikari bilo amateri ili profesionalci. Pošto je i sam bio akvarelistom, Ćosić je bio članom brojnih saziva Akvarelističke kolonije „Sava“, a tijekom vremena, postao je i domaćinom ove kolonije tako da su slikari iz brojnih saziva u zadnjih dvadeset godina obavezno dolazili Ćosiću u posjet te su kraće ili duže boravili u njegovom domu. Bila bi to jedinstvena prigoda upoznati slikare koloniste sa njegovim opusom u ulju i akvarelu in situ pošto je njegova kuća istovremeno bila i galerija s postavom njegovih najreprezentativnijih radova iz svih umjetnikovih faza. Iako je Zdravko umro 2006. godine lipanjsko navigavanje Savom za Kobaš nije njegovom smrću prekinuto. Brod bi se ukotvio na poznatu lokaciju uz obalu i kuća Zdravka Ćosića, ukoliko bi dvorišna kapija bila otvorena, postala je obavezim mjestom predaha slikara i prigodom da se upoznaju s osnovnim biografskim podacima i značenjem Ćosića za slikarsku povijest brodskog likovnog kruga. Svaki boravak u Kobašu bio je povod za podsjećanje na priču o kobaškom slikaru koji je cijeli svoj život slikao pejzaž koji je oko sebe gledao; rodnu Slavoniju, razlivene vode, Savu i dakako Kobaš. Njegovi suseljani unazad pet godina redovno obilježavaju uspomenu na slikara manifestacijom „Sjećanje na Zdravka Ćosića“ prigodnim programom i izložbom njegovih radova.
Već zarana urbane motive ili mrtve prirode Mucko otvara novim mogućnostima koje se udaljuju od doslovnosti motiva u korist građenja nove i drugačije slikarske stvarnosti. Marijan Špoljar zapaža u Muckovoj monografiji koju potpisuje: „Muckov slikarski razvoj bio je lišen velikih zahvata turbulencija, lomova imperativa. Umjesto toga slikar se kretao unutar granica klasičnoga slikarstva, tražeći stilsko-morfološki okvir u kome će njegov pogled na svijet i senzibilitet najbolje doći do izražaja, te pronalazeći motive koji najbliži njegovu oku i srcu.“
To kretanje možemo pratiti od njegovih prvih ciklusa koji su obuhvaćali mrtve prirode, urbane pejzaže, portret ili ljudsku figuru, do zadnjega s kojim se Mucko predstavlja u Galeriji „Ružić“, a uključuju trinaest ulja na platnu velikog formata. Rukopis koji prožima sve njegove cikluse neovisno o temi, inzistira na slojevitim teksturama i kontrastima koji su satkani od varijacija toplo- hladnih tonskih vrijednosti odabrane palete. Koherentnost njegova duktusa je konstanta koju s lakoćom prepoznajemo i poput otiska prsta identificiramo s autorom u njegovom novijem opusu.
Već postojeći obrazac gradnje slike u ranijim figurativnim serijama sugerirao je mogućnost i težnju u pomaku prema apstraktnome; tek je malo trebalo da se figurativno oslobodi opisnoga i da struktura, u osnovi obojena mrlja, sama po sebi postane autonomnim elementom lišenog potrebe da definira bilo što ili da nosi oznaku literarnosti. Lišene ilustrativnosti ostale su čiste slikarske kompozicije u kojima kao na glazbenoj partituri vladaju zakoni harmonije.
Serija radova iz 2014. pod nazivom Kuća dotiču granicu koja ih dijeli od apstraktnih kompozicija…Tek detalj vrata ili prozora govori da je figuracija još uvijek prisutna, ali je na onom „graničnom“ terenu gdje se spaja apstraktno i figurativno o kojem piše Igor Zidić u zbirci eseja pod nazivom „Granica i obostrano“.
Svoja slikarska istraživanja Mucko je započeo poput mnogih slikara na uobičajeni način; u početku kao figurativni slikar postupno se počeo približavati granici nepredmetnoga kroz vlastitu praksu.
Neka platna nose i neobične intruzive u vidu igraćih karata, zamagljenih novinskih slika i novinskih isječaka. Oni za slikara očito nose ne samo simboličku vrijednost (tu je i crno bijela reprodukcija Račićeve „Majke i djeteta“) već ih konfrontira slojevima uljane materije slike stvarajući dijaloški okvir za dva oprečna, ali istovremeno ravnopravna segmenta u promišljanju cjeline slikarske matrice.
Mucko ne odustaje od istraživanja i pomicanja granica unutar problematiziranja likovne morfologije. I ovaj zadnji ciklus apstraktnih kompozicija s kojim je učinio korak dalje potvrđuje to zapažanje. On je logično izrastao na viđenju prirode na ranijim platnima. Slikanje je u osnovi proces koji za svakog dobrog slikara nikada nije statičan jer prožet sretnim dvojbama nikada nije završen. Percepcija vlastitog rada u očima slikara se neprestano mijenja. Smjerokazi i ishodišta u osobnom iskustvu najvjerodostojnija je popudbina koju slikar ima za gradnju vlastite slikarske vizije i za nova istraživanja. Put koji je Mucko odabrao i stvoreno djelo na tom putu jasno potvrđuju da je slikarska avantura dugotrajni proces neprestanih preobrazbi i traganja.
Branimir Pešut
Nema slika u ovoj galeriji.
Natječaj – PREUZIMANJE
U četvrtak 11.11. u 19: 30 h koncertom učenika i profesora Glazbene škole Slavonski Brod
svečano su završene III. “Tadijine jeseni”.
Tom prigodom učenici i profesori izveli su osam uglazbljenih pjesama Dragutina Tadijanovića te jednu pjesmu Dobriše Cesarića.
Sedam popijevki skladala je riječka skladateljica Linda Uran, od kojih su šest praizvedene na prošlogodišnjem koncertu “U tišini bez kraja”
popijevku “Grlice” skladao je Mislav Dokuzović, prošlogošnji maturant Glazbene škole, popijevku “Duga ” Siniša Leopold (prema pjesnikovim “Stihovima o dugi”), a Cesarićev “Slap” Ivan Josip Skender.
Nažalost, zbog epidemioloških mjera koncert nije bio ovoren na javnost, ali se isti može poslušati od 12. studenog na Youtube kanalu Glazbene škole Slavonski Brod.
Snimku koncerta možete pogledati ovdje:
Više o programskoj knjižnici na ovom linku:
https://issuu.com/mirtasp/docs/koncert_a_duga_jo_ja_e_zasja_u_meni_-_programska_
Ovim putem se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u realizaciji i posjetili program
III. književne manifestacije “Tadijine jeseni”.
Dogodine opet!
Drugi tjedan književnih manifestacija “Tadijinih jeseni” nastavili smo dječjim radionicama u
prostoru Spomen- doma Dragutina Tadijnovića.
U suradnji sa profesoricom Marijom Čalušić protekla tri dana smo ugostili učenike sedmih i
osmih razreda osnovne škole “Antun Mihanović” iz Slavonskog Broda, gdje smo kroz razgovor
o ranom djetinjstvu i školovanju velikog pjesnika približili njegov život dječjoj svakodnevnici.
Cilj radionice je da učenike pomoću primjera životnog iskustva mladog Tadijanovića potičemo na izmjenu0 životnih iskustava.
Razgovarajući o situaciji i stanju pjesnika (o preprekama koje je nadišao i uspio od siromašnoga dječaka sa sela koji je
ispravljao negativnu zaključnu ocjenu tijekom školovanja postati gospodin u velikom gradu i velikan hrvatske književnosti),
učenici su govorili o svojim stavovima i emocijama te stekli uvid što i kako činiti ili promijeniti u svrhu razvoja svojih talenata i podizanja kvalitete svoga života. Cilj je bio stvoriti slobodno ozračje pri komunikaciji, u kojemu se različiti stavovi i emocije ne osuđuju.
Uz poticanje kulture čitanja, željeli smo povećati samorazumijevanje i ispravno samoopažanje promišljanjem o osobnim talentima i mogućnostima njihova razvoja, zaključivanje da su učenički školski i životni problemi prolazni i rješivi, te da razviju kreativnost i samoizražavanje.