listopad 2017

GRAD SLAVONSKI BROD
HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

GALERIJA UMJETNINA GRADA SLAVONSKOGA BRODA
FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI U OSIJEKU
imaju čast pozvati Vas na program

OBILJEŽAVANJA 112. ROĐENDANA DRAGUTINA TADIJANOVIĆA (1905. – 2007.)
pjesnika, pripovjedača i urednika – počasnog građanina Slavonskoga Broda

Petak, 3. studenoga 2017.
11.00 sati

Dodjela pjesničke nagrade iz Fonda Dragutina Tadijanovića,
Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
pjesniku GORANU GATALICI

Dodjela studentske nagrade iz Fonda Dragutina Tadijanovića,
Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

OTVORENJE IZLOŽBE –Studenata Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku:
Dogodine opet – ilustriranje TADIJE
autor izložbe: dr. art. Marko Šošić, viši asistent

Glazbeni program:
Sanja Nuhanović, predavačica i studentica Sabina Bogdanić s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti

Spomen-dom Dragutina Tadijanovića,
Starčevićeva 8
Slavonski Brod

U Parizu u 4. okrugu, Maraisu u galeriji „Cite international des arts“ 5. listopada 2017. otvorena je izložba Marijana Richtera pod imenom “La peinture entre image et regard”, „Slikarstvo između slike i pogleda“

Slikarski opus prof. dr. Marijana Richtera karakterizira samosvojna i uvjerljiva poetika stalnog propitivanja smisla umjetničkog djela i umjetničkog djelovanja oblikovana tijekom proteklih nekoliko godina tijekom pohađanja poslijediplomskog doktorskog studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Marijan intervenira na slike koje je već naslikao struganjem i preslikavanjem krećući se prema novom ishodištu slike. Monografija iz pera Margarete Švestarov Šimat mu je predstavljena u Galeriji umjetnina Grada Slav.Broda tijekom Noći muzeja 2014.Marijan Richter je zastupljen jednim radom u stalnom postavu „Galerije Ružić“ i sudionik je akvarelističke kolonije „Sava“ u dva navrata 2000. godine i 2016.
Marijan Richter rođen je 1957. godine u Zagrebu.

Marijan Richter na koloniji “Sava” pored Josipa Alebića, Frane Radaka Petra Hranuellija, rujan 2016

Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Raoula Goldonija. Uz studij slikarstva, kao stipendist Zagrebačke filharmonije, studirao je i glazbu.
Do sada je ostvario preko dvadeset samostalnih izložbi u Zagrebu, Čakovcu, Križevcima, Sisku, Osijeku i Trogiru. O njemu su pisali Đuro Vanđura, Darko Glavan, Damir Grubić, Stanko Špoljarić, Darko Schneider, Enes Quien, Vladimir Rismondo ml. i drugi.
Živi i radi u Zagrebu.

LINK

Navršila se godina dana od smrti prvog ravnatelja Galerije umjetnina grada Slav. Broda Predraga Golla i prigoda je sjetiti se i napisati nekoliko rečenica koje mogu učiniti da vrijeme prividno stane i da se time zaborav bar malo odgodi. Koncem rujna ove godine u Feričancima se organizirao još jedan susret likovnjaka iz Osijeka, Broda i Zagreba. Feričanačka likovna kolonija započela je svoje postojanje prije 18 godina zahvaljujući agilnom organizatoru i dobrom duhu ove kolonije Mihaelu Lustigu. Brodski doprinos razradi koncepcije te kolonije nije beznačajan kao i lista autora koji su bili pozvani. Predrag Goll je predvodio dionicu brodskih slikara i unutar desetak godina koliko je bio na koloniji ostavio je nekoliko sjajnih radova realiziranih akvarelom. Susret sa dvije njegove mrtve prirode ponukao je me da ga se prisjetim i napišem ovdje nekoliko redaka. Netko je davno rekao da nas živi napuštaju a da se sa mrtvima živi.

Po običaju i na ovogodišnjoj koloniji su se pojavili brojni znanci koje viđam eto jednom godišnje. Tada mi se čini da u Feričancima koncem rujna vrijeme staje i da je tamo uvijek isti sunčani dan s azurnim nebom bez oblaka, oštrim obrisima brda i da je sve kako je bilo na prvoj koloniji prije 18 godina isto kao i sada. No nekih lica koja bih sretao u feričanačkim vinogradima više nema, što mi ipak nedvojbeno daje do znanja da nije sve kako mi se čini.

Goll je ostavio u zbirci ove kolonije nekolicinu sjajnih radova od kojih su neki smješteni u vinogradskoj klijeti na brdu koje se zove Goveđa glava. Sama klijet je postala i malom galerijom u kojoj se može vidjeti manji izbor radova koje pamtim u vremenu kada su ti radovi i nastajali. Skrećem pažnju na dva Gollova akvarela koji se motivski ne vežu na ruralnu arhitekturu Feričanca nego na ono po čemu je ovo selo daleko šire poznato i što ih posebno obilježava, a to je vinogradarski kraj na obroncima Krndije sa prelijepim pejzažima načičkanim trsovima vinove loze( turističke ture sa stranim gostima koji posjećuju feričanačke podrume ovdje više nisu nikakva rijetkost). Oaza mira i tišine vinorodnih brda idealno je mjesto kontemplacije, za slikare pogotovo. Mjesto obiluje motivima idealnim za slikarsku paletu. Premda je pejzaž kao slikarska tema poodavno u suvremenoj umjetnosti nestao, likovno ipak zaintrigira mnoge slikare koji se u tom pejzažu i nađu. Francuski impresionisti proputovali su cijelu Francusku u potrazi za motivima, a njihov itinerer i danas atraktivan može biti vrlo zanimljiva turistička ruta. Postali su sinonimom za slikanje pred motivom i pod vedrim nebom. Cezanne je slikao Mont Saint Victoire preko pedeset puta, Van Gogh je u Provansi u nekoliko godina prije tragične smrti stvorio svoja najbolja djela. Menci Clement Crnčić 1910. odlazi jednom zgodom sa kolegama slikarima Ljubom Babićem i Mihovilom Krušlinom koji pohađaju njegovu privatnu školu na Velebit ne bi li tamo našao motive za slikanje. Becić je slikao prastari hrast u Oriovacu i svoju djedovinu, Kraljević rodnu Požešku dolinu. Vidović škuri Split bez sunca. Suvremeni autori poput Mladen Veža slika svoju Podacu ;Škrnjugu i Brešiću motiv je Zagreb i njegova predgrađa; Vaništa slika Trnje, Vukomeričke gorice i selo Pićote . Trostmann svoj Dubrovnik.

Predrag Goll je slikao Brod, Bebrinu, Bale ali na način da panoramskih kompozicija kod njega nije nikada bilo ili su bile vrlo rijetke. Umjesto njih tek jedan izdvojeni segment arhitekture smješten u prvom planu i bez uobičajenog principa gradnje prostora u više planova. Sam je znao reći da je najbolji motiv onaj kojeg „imaš u šaci“. To je u njegovom žargonu značilo maksimalnu redukciju i koncentriranje na primarno u slici ono najbitnije ono što leži „pod nosom“ dominirajući centrom slike i čini da se fokus slike jasno definira i očituje. Princip slikanja mrtve prirode koja je sama po sebi isječak iz šireg mogućeg likovnog konteksta, važio je za sve što mu je predstavljalo slikarski poticaj. Slikarstvo suženog fokusa bio je Gollov zaštitni znak a pravilo „manje je više“ kod njega se doslovno iščitavalo. Čak i njegov životni odabir posnog i škrtog akvarela bio je u funkciji tog principa. Izolirati motiv u vizualnom obilju što nas okružuje nije lak zadatak i sjećam se s kojom lakoćom su se mnogi odlični slikari pejzažisti, a kojih je nažalost broj sve manji, snalazili u pejzažu, neposredno pred motivom. Dakako da godine rada u pleneru omogućuju prostornu orijentaciju i definiranje slikarskih kooridinata koji su slikaru početniku veliki problem.

Gollove dvije mrtve prirode s motivom grožđa naslikane akvarelom 1999. i 2002. nose ono najbolje što je ovaj umjetnik u akvarelu ostvarivao . Nije se tada odlučio na isječak šireg rakursa pejzaža, za kakvo drveće ili kuće. Odabrao je ono što mu se činilo sukusom ovog brdskog toponima; nasade i plodove vinove loze. Sabranost i sigurna ruka koju je imao i u poznim godinama mogla je stvoriti naizgled vrlo jednostavnu tektoniku slike. Međutim, pažljivom analizom uočavamo s kojom je preciznošću sporo gradio dio po dio akvarela („ništa se ne radi preko koljena“). Prošavši odličnu naobrazbu ( „najbolju akademiju u Europi“ po njegovim riječima) na zagrebačkoj ALU koja je stavljala u to vrijeme težište na crtež, Goll kao vrstan crtač znao je postaviti strukturu slikarske podnice za svaki akvarel vrlo jasno. Ona je za njega kako je znao reći „poput križaljke u koju treba unijeti slova“. Svježina ova dva akvarela naslikanih na kvalitetnom papiru(vrlo vjerojatno da je podloga 300 gr. Arches) i danas je jednako postojana i čini se da su ovi akvareli netom dovršeni. Još odišu vlagom. Goll je majstorski znao odrediti omjere vode i pigmenta tako da transparentnost njegovih akvarela dolazi do maksimalnog izražaja. Uostalom cijeli je život posvetio akvarelu. Gollovi su akvareli školski primjer slikarskog poštenja prema tom mediju. Nije ga kompromitirao gvašem ili akrilikom već je nastojao da njegov rad u cijelosti bude čist i izuzet od bilo kakvih drugih medijskih natruha. U konačnici imamo pred sobom dva sjajna rada koji nas neprestano mame i traže naše nove poglede, jer ih se do sita ne možemo nagledati. Kao i svim dobrim knjigama, glazbi ili filmovima kojima se vraćamo, vraćamo se i dobrim likovnim djelima. Gollovi radovi nedvojbeno pripadaju toj kategoriji.

Uz ilustraciju ovoga teksta tu su priložene dvije fotografije dva motiva crnoga grožđa iz zbirke kolonije Feričanci.

Ovom zgodom prilažemo i nekoliko fotografija dosada neizlaganog gipsanog Gollovog poprsja koji je prije nešto više od deset godina načinio akademski kipar Ante Starčević (1933.-2007.). Namjera nam je da se u skoro vrijeme postavi brončani odljev poprsja čovjeka koji je puno toga dobroga učinio za grad Slavonski Brod i koji to zaslužuje.

U četvrtak, 12. listopada u Likovnom salonu Vladimir Becić, u povodu obljetnice smrti Branka Ružića, otvorena je izložba Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme.

Osim 43 rada odabrana od ukupno 150 radova iz privatne kolekcije u vlasništvu Udruge Val kulture, predsjednika Ivora Zidarića, na izložbi izloženo je i osam kartona iz umjetničkih mapa te predmeti iz umjetnikova osobnog života: štafelaj na kojem je sklikao, knjige za djecu koje je ilustrirao…. Radovi datiraju od kraja 40-tih godina prošlog stoljeća do kraja Šebaljevog života, 2002. godine.

Ciklusom putujućih izložbi “Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme” bilježi se i 105. obljetnica rođenja te 15. obljetnica smrti ovog velikog umjetnika, a nakon Slavonskog Broda, gdje je izložbu otvorio zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić, i gdje će se moći pogledati do3.studenog, putuje dalje i bit će predstavljena u Muzeju grada Pakraca, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku te Centru za kulturu Čakovec.

U četvrtak, 12. listopada u 19 sati u Likovnom salonu “Vladimir Becić” otvara se izložba “Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme”.

Izložba kojom obilježavamo godišnjicu smrti Branka Ružića, 27. studenoga ove godine bit će otvorena nešto ranije od spomenutog datuma, jer je riječ o međumuzejskoj suradnji, pa je zbog terminske usklađenosti svih institucija za brodsko otvorenje odabran 12. listopad.

Brodska likovna publika imat će priliku izbor iz 150 radova Ive Šebalja, jednog od najvećih hrvatskih slikara 20.stoljeća, koje u svojoj zbirci čuva Ivor Zidarić. Osim šebaljevih radova, u Likovnom salonu “Vladimir Becić” imat ćemo priliku vidjeti i neke od osobnih Šebaljevih stvari iz ateljea.

U drugoj polovici 2014. godine u Gliptoteci HAZU održana je izložba radova Ive Šebalja pod nazivom “Štafelajni neumornik” uz promociju monografije cijenjenog povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova. Do kraja 2014. godine izložba je gostovala u Galeriji likovnih umjetnosti “Slavko Kopač” Gradskog muzeja Vinkovci, Galeriji grada Krapine te u Galeriji sv. Krševan u Šibeniku, dok je 2015. godine u Galeriji Pikto u Zagrebu održana i popratna izložba “Crno-bijela intima” crteža i ilustracija Ive Šebalja.

Obzirom na veliki uspjeh izložbe i odličnu medijsku popraćenost, te ponajviše veliki interes javnosti i institucija u kulturi i umjetnosti, krajnji cilj projekta je aktualizirati opus Ive Šebalja i omogućiti publici iz cijele Hrvatske upoznavanje s djelima jednog od najcjenjenijih hrvatskih slikara XX. stoljeća. Izbor od oko 150 radova nastalih u rasponu od četrdesetih godina prošlog stoljeća, pa do zadnjih godina života autora izvrsno reprezentiraju poetiku i stvaralaštvo Ive Šebalja. Riječ je većinom o gvaševima, akvarelima i tuševima na papiru različitih dimenzija. Zbirka radova Ive Šebalja obogaćena je njegovom bistom, majstorskim radom Ivana Sabolića, kao i vrlo zanimljivom fotodokumentacijom – portretima umjetnika koje su snimili renomirani fotografi Marija Braut, Luka Mjeda i Mio Vesović. Posebnost zbirke zacijelo čine dvije velike mape s kartonima B1 formata na kojima je Ivo Šebalj uredno slagao male akvarele i močila, zapisivao poneku misao i sve to uredno vodio pod rednim brojevima.

Ciklusom putujućih izložbi “Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme” obilježit će se 105. obljetnica rođenja i 15. obljetnica smrti velikog Ive Šebalja. Obzirom da zbirka još nije našla trajni smještaj dostupan svim zainteresiranima, opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika XX. stoljeća široj javnosti bit će predstavljen nizom izložbi u gradovima diljem Hrvatske koji su pokazali interes za ugošćivanjem opusa velikog umjetnika. Izbor radova i postav izložbe bit će prilagođen izložbenom prostoru muzeja i galerija koje će ugostiti Šebaljev opus. Promjenjiv karakter izložbe omogućit će raznolike varijacije i akcentuacije radova od izložbe do izložbe, čime će uvelike doprinijeti sveobuhvatnosti i dinamici prezentacije lika i djela Ive Šebalja.

Organizator i nositelj projekta udruga Val kulture u suradnji s ustanovama Hrvatski muzej turizma, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku i Centar za kulturu Čakovec realizirat će izložbe u periodu od travnja 2017. godine do kraja ožujka 2018. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

Planirajući izložbu akademskog kipara i profesora na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Mladena Mikulina posjet njegovom ateljeu je nezaobilazna točka i razlog zaustavljanja u mojem putnom itinereru.

Mladen Mikulin, hrvatski je kipar rođen u Velikoj Gorici, 31. XII. 1958.Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je kiparstvo u klasi Branka Ružića 1986. godine. Medij kojem se od početka svoga rada vrlo rano priklonio i u kojem je realizirao najveći dio svoga opusa je medij željeznog lima. Limena opna koja zatvara formu skriva nevidljivu šupljinu Mikulinovih protagonista, neodoljivo asocira na Yeatsove „hollow people“ . Umjetnikovi radovi u pravilu su velikih dimenzija zatvorenih volumena, čistih i maštovitih rješenja (Klupa, 1986; Raspelo, 1991.) zahtijevaju pored nadahnuća i izuzetan fizički napor koji se mora uložiti na „lomljenje i kroćenje“ lima koji pruža u procesu modeliranja ogroman otpor. Berislav Valušek navodi za Mikulina „da stvara dojam začudnosti i spomeničke monumentalnosti i arhetipske univerzalnosti“.

Autor je trideset javnih spomenika u Hrvatskoj od kojih spominjem u Velikoj Gorici (Golubica-Spomenik palim braniteljima),Pazinu (Herman Dalmatin, 1993) i Zagrebu(Aleja skulptura na Savskom nasipu, ‘Čovjek s kotačem’2003., Sokol, 1993–94., i Fra Grgo Martić,1994) Sisak ( ‘Sv.Kvirin’, 2007.)i Parizu (nadgrobno poprsje Jima Morrisona na groblju Père Lachaise).Možda je Mikulin najpoznatiji upravo po tom slavnom kamenom portretu koji je išaran graffitima tajanstveno nestao 1988. No brončana plaketa sa Morrisonovim likom je realizirana i čeka postav na slavnom pariškom grobu. Za svoj rad umjetnik je dobio niz nagrada.

Na rodnoj kući Dragutina Tadijanovića u Rastušju 2015. postavljena je spomen ploča s portretom akademika , također rad Mladena Mikulina.

Mikulinov „Čovjek s kotačem“ nalazi se u postavu Galerije „Ružić“, a brodskoj likovnoj publici predstavio se djelomično na kolektivnoj izložbi u Likovnom salonu Becić„Ružić i njegovi učenici“ prije dvije godine.

Mikulinov odabir same lokacije za svoj atelje- „kabinet čuda“u Vukovini nije slučajan i daleko je od centra glavnog grada pored Velike Gorice, na „gruntu“ koji je povijesno dobrano otežan povijesnim događajima i imenima koja su na njemu nekada boravila i živjela, a istovremeno je to i Mikulinova djedovina. Zemlja na kojem Mikulin ima svoj atelje nekada je pripadala Gašparu Alapiću, hrvatskom plemiću koji je široj javnosti najpoznatiji po svojem učešću u gušenju pobune zagorskih seljaka 1573. godine. Kurija iz 18.stoljeća, na Mikulinovom gruntu, zaštićeni je spomenik kulture koji nosi stoljetnu patinu. Drveno zdanje zrelo je za konzervatorski zahvat i obnovu koja jednom kad se dogodi uklonit će prašnjavi talog prošlih vremena i zasjati će u novome ruhu. Prostor oko kurije i ateljea čini park limenih skulptura koje sa svojom zrnastom korozijom i nadopunjuju patinu drvenih greda i crijepova kurije. „Kalvarija“, „Klupa“, „Portret Miroslav Krleže“ „Golubica“ i niz drugih dočekuju vas u dvorištu oko kurije poput nijeme straže, bez obzira da li je autor kod kuće ili ne. Dobar dio skulptura ovoga postava na otvorenome bit će izložen na Mikulinovoj izložbi u svibnju 2018. u Likovnom salonu „Vladimir Becić“ ovdje u Brodu.