U Galeriji Ružić u četvrtak, 11. travnja u 18 sati, otvorena je izložba Emila Mandarića: “Sjećanja pod prstima”. Izložbom je obilježeno 70 godina od osnutka Udruge slijepih Brodsko-posavske županije i 75 godina od osnutka Udruge slijepih Primorsko-goranske županije. Mandarić je na dar za fundus Galerije umjetnina ostavio skulpturu Đurin rez, kojom je zabilježio sjećanja na djetinjstvo u Slavoniji i djeda Đuru, koji ga je naučio rezati jabuku na poseban način. Nakon službenog otvorenja izložbe, nekoliko pjesama izvele su Lorena Ogrešević (vokal), Andrea Josipović ( Cajon, vokal), Marina Zorić (gitara, vokal).
Emil Mandarić rođen je 1965. godine u Slavonskom Brodu. Oženjen je i otac dviju kćeri. Od 1970. godine živi u Rijeci, gdje je 26 godina radio u Ini kao industrijski tehnolog. Slijepom osobom proglašen je 2004. godine, a iste godine postao je i članom Udruge slijepih Primorsko-goranske županije. Nakon gubitka vida prolazi period žalovanja, ali i prilagodbe novoj situaciji. Pomoć i podršku, pronašao je u obitelji, ali i u Udruzi slijepih Primorsko-goranske županije, dijeleći iskustva s ljudima koji su uspješno savladali izazove života bez vida. Malo pomalo, iznova je postao samostalan te po svemu ravnopravan član zajednice. Godine 2011. počinje se baviti kiparstvom, izrađujući skulpture u tehnici kaširanog papira, a godine 2019. primljen je u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka.
„U svojoj raspravi o naravi duše (De anima), Toma Akvinski na vrh ljestvice sprege različitih osjeta stavio je taktilnost. Taktilni je osjet, tumači on, bitan za čovjekovo snalaženje u zbilji koja ga okružuje: bez njega pojedinac ne bi mogao usvajati posve konkretna svojstva predmeta bitnih za preživljavanje u prirodi – na primjer u situacijama u kojima nema svjetlosnog elementa stvarnosti (Žmegač. V. ,2018, Osjetila i kultura, Vijenac 641, Matica Hrvatska, Zagreb). Za Mandarića je taktilnost nužnost, jer on gleda dodirom. No, on također poziva i promatrače da svaku skulpturu istraže i dožive dodirom, te na tren pokušaju zamisliti koliko je hrabar umjetnikov odabir da svoj hendikep pretvori u svoju prednost i ostavi trag.“
(Iz predgovora Romane Tekić)