Kazališna družina “Ivana Brlić-Mažuranić” započela je krajem siječnja s provedbom dramskih radionica „Domaći u Kući Brlić” u Kući Brlić, u kojoj je živjela i stvarala Ivana Brlić Mažuranić.
Četrdesetak osnovnoškolaca okupljenih u Dramski studio Tintilinić svake subote oživljava potkrovlje Kuće Brlić, prostor sanjanog Ivaninog kućnog kazališta, svojom glumom, scenskim vježbama, smijehom i radošću.
Ove subote radionica je bila u znaku poklada, razdoblja prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi.
Pokladne proslave bile su u Brodu popularne oduvijek, pa i u vrijeme kada je u Brod došla i u njemu živjela Ivana Brlić Mažuranić. Tada se u vrijeme poklada organiziralo tzv. „pokladni korso“. Povorka predvođena konjima okupljala se na Trgu bana Jelačića pred kućom dr. Vatroslava Brlića . Kočije su bile pune ljudi različitih dobi odjevenih u najrazličitije kostime. Na kočije, okupljeni svijet je bacao konfete i kokice.
Ivana Brlić- Mažuranić u pismu iz 1900. piše majci u Zagreb:
…do pola tri je trebalo objedovati, dekorirati kola, obući sebe, Ivicu, Ljerku, Nacu i Vladu za „corso“ … Ivica je obukao svoj španjolski kostim koji je sbilja bio vrlo lijep i elegantan. Sa mnom je u kolima, dakle, bilo troje djece: Ivo španjol, Elsa i Ljerka u harlekinskim odijelima…
Publika tvrdi da su naša kola bila vrlo elegantna. Zdenka je jako liepo izabrala šešir za mene i papirnati kragen. Korso je brojilo 19 kola i držim da je sve bilo sjajno! Svi su puni hvale!
Drugi Ivanin zapis o pokladama iz 1906. godine svjedoči o izazovima organiziranja poklada u obitelji sa sve brojnijom djecom:
Naravno da su naša kola najveću senzaciju pobudila radi svoje natrpanosti: sve četvero djece, Naca, ja i Francuzkinja.. Kraj kočijaša Ivica kao lakaj u crvenom fraku i cilinderu, zatim na malom sjedalu Francuzkinja u mojem damskom kostimu, i Nada u „gnomskom“ odielu! Na stražnjem sjedalu Naca i ja, plavi i bieli Domino, a med nami Zora beba i Zdenka Alsaskinja. Možeš si misliti da na sve to nisam izdala više od nekoliko novčića. Tako je primjerice, Ivin, zbilja uspjeli kostim koštao samo 22 krajcara! A sbilja smo se dobro zabavljali, osobito Naca, te vrlo žalim da više neizlazi „Posavska Hrvatska“ koja bi opet sigurno velikim ushitom uskliknula „koli dobro pristaje našem Naci dobacivanje ‘kokicama’!”
Nakon mimohoda maskirane povorke, pokladna zabava se nastavljala po kućama pa tako i u Kući Brlić, što je ostalo zabilježeno na lijepim fotografijama, koje su bile inspiracija i u pripremi današnje radionice, a djeca u harlekinskim odijelima rekreirala su prizor s nekadašnje fotografije.