Još jedna u nizu likovnih izložba, požeške kolonije u organizaciji udruge Vila Velebita znači da je početak već daleko iza nas i da već evo četiri godine nas dijeli od početka jesenskih likovnih susreta u Požegi …Inicijativa je rezultat potrebe za likovnim okupljanjem i davanjem mjesta živom likovnom jeziku. Požega je tako postala mjestom okupljanja, lukom na koju pristaje ova možda najmlađa umjetnička kolonija u jednom danu i za jedan dan…
Rezultat ove slikarske plovidbe ostaje trajno i nadrasta rujanske kratke subotnje sate . Slikari i njihov svijet, koji čine vidljivim kroz medij platna i kista započinje nebom i zemljom, svjetlom i sjenom, bojom i oblikom.
Promatrači u akciji i na djelu odabiru opširnost ili sažetost, brzinu ili sporost…odabiru detalj ili cjelinu…tema može biti sve do čega oko i mašta dopiru. Živi snimci pojavnoga koje ostavljaju uz datum i potpis ne obaziru se puno na trendove i obrasce suvremenoga koji često danas gube široku recepciju vjerni su onome tradicionalom pristupu i shvaćanju konkretnog slikarskog poziva. Tradicionalisti izlaganjem svojih djela još računaju na publiku a time se otvaraju neizbježnoj javnoj prosudbi. Javno izlaganje znači i javni sud.
Ikoničke strukure umjetnika odražavaju osobnost i interes koji je uvijek poput otiska prsta jedinstven. Biti kreativan i željeti se likovno oglasiti nasušna je potreba likovnog reagiranja za svijet oko nas To je jedna druga umjetnost koja ima za cilj izražavanje i kontemplaciju (Aude de Kerros).Postoji tako svijet vizionara; amatera i profesionalaca koji su sačuvali metier i koji se nadahnjuju klasičnim. Nije ih pokolebala ni činjenica „da je sve već naslikano“, već se uporno vraćaju ustaljenoj slikarskoj navici i oprobanim temama. Nijemim jezikom slike najradije i najviše komuniciraju. Jasno im je da nije lako iz tube ili palete pokrenuti amorfnu slikarsku materiju i iz nje znati odaslati vizualno jasnu i artikuliranu poruku jer usporedbe s drugima umjetnicima, se prirodno nameću i sudovi stvaraju.
Medijski likovne kolonije postoje u znaku kista i platna- dakle sraza sa bjelinom koju treba savladati. Sa bjelinom sve počinje i slikarski tragovi koji na njoj ostaju u funkciji su njezine eliminacije i afirmacije slikarske fantazije. Požeški atelijer na otvorenom pruža umjetniku mogućnost reagiranja kroz osobno nadahnuće na sve situacije koje su specifične upravo za ovo mjesto… Dragocjeni trenuci provedeni u njemu višestruko se vraćaju i pozivaju na nove susrete u Požegi uz štafelaj ili u nekom od izložbenih prostora …Uostalom toliko toga je na ovom svijetu ostalo za naslikati. Dvadeset i devet slikara svojim djelom potvrđuje ovu misao.
Branimir Pešut
Izlagači kolonije Vila Velebita 2018.
Milan Bajt
Zvonko Petanović
Snježana Mekić Delić
Branimir Pešut,
Mato Jurković,
Vanda Jurković,
Božidar Špikić,
Lidija Španiček,
Žanna Erderlji
Josip Šimić,
Ivan Andrašić,
Ivica Kurtz,
Siniša Trbojević,
Siniša Špiranović,
Zlatko Krstić,
Željko Mucko,
Dominik Polleto,
Vesna Zvonarević,
Davor Žilić,
Marija Valentić,
Anita Jakobović
Jadranka galić
Zdenka Bošnjaković
Jadranka Majstorović
Željka Perković
Mato Pisac
Ivan Lončar Žan
Ivan KatićŽeljko Radmirović