U četvrtak, 10.listopada, u Čakovcu je otvorena izložba Sanjati kazalište, predstave nastale prema djelima Ivane Brlić-Mažuranić.
Nakon što je u svibnju otvorena u Likovnom salonu Vladimir Becić u Slavonskom Brodu, dobili smo poziv od Hrvatskog centra Assitej da izložbom sudjelujemo na 27. Susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade u Čakovcu.
Ususret zatvaranju Drava Art Biennale – DAB ’23. u Slavonskom Brodu nam se pridružila australska umjetnica Gail Hocking, kao i Nikolina Butorac Njen rad u koprodukciji s Nikolinom Butorac, Erozije budućih sjećanja: Rijeke u nama upravo se predstavlja kroz artist talk u Galeriji Ružić
Sudjeluju učenici Klasične gimnazije sa profesorom Matom Ešegovićem
Našu Kuću tambure su u sklopu Dječjeg tjedna, u utorak, 8.listopada, posjetili naši najmlađi sugrađani iz DV “Ivana Brlić-Mažuranić”. Oduševili su nas svojom strpljivošću, znatiželjom, pristojnošću i marljivošću. Nakon zanimljivog obilaska, riješili su svoje radne listiće i pokazali da su naučili mnogo o tamburi. Bravo za naše male tamburaše!
U petak, 27.rujna, je u Interpretacijskom centru Ivana Brlić-Mažuranić u Kući Brlić održana treća brodska izvedba Predstava “U potrazi za Ivanom” nastale u koprodukciji Max teatar i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda. Predstava ide dalje i u idućoj godini, na našu veliku radost!
U četvrtak, 26.rujna, smo u Kući tambure održali radionicu keramike, koju je vodio vizualni umjetnik Tin Andonovski. Bila je to prva u nizu u ciklusu jesenskih radionica. Odlično smo se zabavili, nešto novo naučili i izradili šalice koje će nakon pečenja sudionici radionice ponijeti kući
Iduća radionica je krajem listopada, vidimo se!
U Likovnom salonu „Vladimir Becić“ u petak 13. rujna otvorena je izložba radova 44. saziva Akvarelističke kolonije „Sava“. Otvorenjem je započeo i rad 45. saziva. Kolonija je trajala do nedjelje 15. rujna.
Izložba 44. saziva akvarelističke kolonije u kojem su bili akademski slikari Paolo Hrga, Dejan Kljun, Marko Živković, Ana Pintarić, Siniša Simon, Zoran Durbić, Darko Jovanović, otvara se u Likovnom salonu „Vladimir Becić“ 13. rujna u 18 sati. U novom 45. sazivu očekujemo dolazak akademskih slikara, Rie Trdin, Leona Zakrajšeka, Vjekoslava Filipovića, Josipe Heizlman, Ivana Nikolića, Josipa Brandisa Andreja Tomića. Slikari će uobičajeno posjetiti brojne kulturne lokacije oko Sl. Broda a u subotu ploviti rijekom Savom do Kobaša. Izložba 44. saziva ostaje otvorena do sredine listopada.
Radujemo se vašem dolasku!
Na Svjetski dan glazbe, 21. lipnja 2024. u Kući tambure nastupio je tročlani rock power trio Nemeček koji čine Vedran Živković (vokal/tambura), Borna Maksan (bubnjevi) i Leo Beslać (klavijature).
Upravo objavljenim drugim poglavljem trilogije albuma ’’Prokletije’’ nastoje proširiti dosad uspostavljeni glazbeni, konceptualni i produkcijski pristup sastava ispreplećući utjecaje žestokog rock zvuka, slavenske simbolike i krautrocka. ’’Prokletije II’’ tako predstavlja hladan, distopijski spoj kozmičke muzike i domaće psihodelične baštine, gdje izdanci panonske ravnice uz pomoć tekovina nove ere i magije slavonske tambure zidaju balkanski zid zvuka, istovremeno prizivajući minula i buduća vremena. Osmišljen kao neprekinuta glazbena cjelina namijenjena slušanju u jednom dahu, album umješno istražuje varijante harmonijskog izričaja, pokušavajući suprostavljanjem i suprostavljanjem fluidnosti dinamike i nadiruće distorzije dočarati eroziju pejzaža duševnih stanja našeg doba.
Grupa zajednički potpisuje autorstvo svih kompozicija, što svjedoči o ujednačenoj kreativnoj viziji i posvećenosti konačnom proizvodu.
Album je u produkciji Borne Maksana sniman između 2021. i 2023. godine u zagrebačkom studiju Rattus Rattus. Digitalno izdanje albuma službeno je dostupno za streaming putem svih relevantnih distribucijskih platformi od 5. veljače 2024. ljubaznošću izdavača Lack of Records.
U četvrtak 20. lipnja, 2024. u Likovnom salonu „Vladimir Becić“ otvorena je izložba radova akademske slikarice Snježane Đirlić Bošnjak. Brodska slikarica i likovni pedagog predstavila je svoj ciklus radova pod nazivom „Maslinski vrt“ s osamnaest radova slikanih u tehnici ulja i akrilika na platnu s temom masline, a izložba ostaje otvorena do 20. kolovoza.
Pogled Snježane Bošnjak usmjeren je prema drvu masline i ona ne slika maslinu kao statični predmet, već kao živo, dinamično biće, koje postoji temeljem biološkog rasta i vlastite životne energije. Snježanine masline nisu tek jedan u nizu elemenata iz pejzaža. One su osnovna tema i počivaju na centralnoj osi slike. Pejzaž je ovdje reduciran i izostaje, ako ga i ima naznačen kao dio neba, mora ili kao detalj suhozida. Umnažanje planova u slici je suvišno jer primarni likovni interes počiva na prvom planu s maslinama. Poput mrtve prirode, motiv je koncentriran u prvom planu, a umjesto opširnosti, umjetnica se odlučuje za slikarsku sažetost. Tako je moguće iz bližega promatrati strukturu debla, zalaziti mu pod grubu epidermu i analizirati teksturu i ritam neobičnih, raskošnih oblika koje maslina na površini kore stvara. Sunce i suho podneblje stvorili su stablo neobičnih kontura koje prkosi klimatskim izazovima, a rezultat je epiderma masline satkana od istrošenosti i oporosti.
Snježana Đirlić-Bošnjak rođena je u Splitu. Odrastala je u kaštelanskoj Zagori-Radošić. Osnovnu i srednju školu završava u Kaštelima i Splitu. Akademiju likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo završava u klasi prof. V. Jordana. Od 1996. živi i radi u Slavonskom Brodu. Sudjeluje u više skupnih izložbi i likovnih kolonija, osobito u organizaciji Galerije umjetnina grada Sl.Broda (akvarelistička kolonija „Sava“, „Kritičar bira…“, „Slikari bolnici“ i drugim skupnim izložbama) a mnoga njena djela nalaze se u privatnim zbirkama. Prošle godine predstavila je svoj ciklus maslina u šibenskoj galeriji „Sv.Krševana“.Dolaskom u Slav. Brod zapošljava se u osnovnoj školi te dvadeset pet godina ulaže u obrazovno-odgojni rad s djecom. Na tom polju sa svojim učenicima osvaja mnoge nagrade i priznanja na gradskoj, županijskoj i državnoj razini. Radi na velikim školskim projektima, također kao i voditeljica učeničkih likovnih kolonija i radionica. Autorica je dva brodska murala i godinama sudjeluje kao član županijskog povjerenstva za izbor učeničkih radova.
Na današnji dan, prije 17 godina u Zagrebu je, u svojoj 102.g. umro Dragutin Tadijanović. Jedan od najvećih pjesnika 20. stoljeća, za svoga života je napisao 495 pjesama, a u nastavku donosimo tekst o jednoj od njegovih najpoznatijih pjesma, o pjesmi “Prsten”.
“
Nedužna mala stvar
Tko nije čitao Tadijanovićevu pjesmu o Prstenu, prstenu vrlo starom, srebrnom prstenu s kamenom koji se zove karneol. To je pjesma o prolaznosti, o vremenu, koje teče bez predaha, pa vlasnici prstena od jučer ne znaju ništa o vlasniku prstena danas.
Prsten je Tadijanović nosio od ljeta 1933. kojeg mu je poklonila njegova Jela, tada njegova djevojka, a od 4.IX.1939. Tadijanovićeva supruga. Poticaj da napiše pjesmu o Prstenu zbio se puno godina kasnije, kada se Tadijanović s pjesnikom Zlatkom Tomičićem vraćao iz Rastušja u Zagreb. Nakon praznika 1955., koncem studenoga, u prepunom vlaku, Tomičić je pitao Tadijanovića za njegov prsten, on je htio čuti kakvo mu je porijeklo, koliko vrijedi, kako je došao do njega. Već prvog prosinca Tadijanović je napisao pjesmu Prsten.
Tadijanovićeva misao je o prstenu kako vlasnici prolaze, a prsten ostaje. Govori u pjesmi ne cijena, već rastanak. Ne, koliko prsten vrijedi, već koliko dugo ćemo ostati zajedno. Ta misao, Tadijanovićev lirski subjekt, otkriva nam prolaznost života koji jednostavno briše realne slike, a veličinu života nalazi u suprostavljanju te očite prolaznosti prividnim neprolaznostima.
Prsten, nedužna mala stvar, koji posjeduje realnu sadašnjost, magijom pjesnika i jezika, i ako već 17 godina nije na Tadijanovićevoj ruci, preživjet će sve nas, bit će ga i onda kad nas ne bude.
Mi koji živimo, znamo i vjerujemo, da desetine Tadijanovićevih pjesama žive u nama, a živjet će i poslije nas, sve dok bude hrvatskog jezika.
PRSTEN
Kad me pitaju, kakav je
Prsten moj, i odakle je, odgovaram:
Srebrni prsten, zar ne vidite. A kamen, kap
Tamne krvi, koji zovu karneol,
Nosio je, u davno doba, na polasku
U križarski rat, vitez neki.(Tko zna išta
O njemu?) Kasnije, mnogo kasnije,
Nurnberški zlatar kamen je okovao
U srebro. I prsten, u malom nizu stoljeća,
Prelažaše s ruke na ruku. ( Te su ruke prah
I pepeo, mogla bi za njih reći živa usta.)
Pa je došao, j e d n o g a d a n a , i na moju ruku;
Ona je o njemu ( godine, godine!) napisala stih;
“Na ruci mojoj žalosnoj crveni prsten Javorov“
A nitko nije pomišljao da je doista
Na ruci mojoj žalosnoj crveni prsten Javorov,
Nego me ispitivahu:
Koliko bi on stajao,
I odmah dodavali: Hiljade, teške hiljade.
Ne bi ni slušali moj zbunjen odgovor,
Da nisam o tome mislio, i da ne znam
Hoće li on sa mnom leći
U zemlju ili će biti na nepoznatoj ruci
Kad moja bude pepeo i prah. Ona neće znati
Da se i meni činilo, kao i onima
Preda mnom, da se ruka moja neće nikada
Rastati od prstena, od prstena od srebra,
S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol
Oni koji poznaju drago kamenje. Gotova je pjesma
O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?
Zagreb ( Ilica 26) 1. prosinca 1955. četvrtak , popodne “
Nastavkom korištenja web stranice GUGSB, pristajete na uporabu kolačića (cookies). više
Ova web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućila najbolje korisničko iskustvo. Klikom na "Prihvaćam" dozvoljavate uporabu kolačića.