Vijesti

Galerija umjetnina Grada Slavonskog Broda i ove je godine uputila poziv za sudjelovanje na likovnom natječaju učeničkih radova osnovnih škola Republike Hrvatske. Ovogodišnja tema bila je „Pun šešir sna“, po uzoru na bajke Ivane Brlić-Mažuranić, a i samim time što je zaštitni simbol književnice bio upravo – šešir. Ove su godine pristigla ukupno 254 učenička rada, a sklopu manifestacije „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“ u interpretacijskom centru „Ivana Brlić-Mažuranić“, 15. travnja u 12 sati održana je dodjela nagrada.

Uz to, učenici Obrtničko-tehničke škole Slavonski Brod smjerova modni tehničari i krojači predstavili su svoje skrojene šešire i kostime u čast Ivani Brlić-Mažuranić, dok su učenici ugostitelji prisutne poslužili čajem i kiflicama. Brodski su vrtićarci prošetali improviziranom modnom pistom te time predstavili 40-ak izrađenih šešira za izložbu. Za popratni glazbeni program bili su zaslužni učenici Glazbene škole Slavonski Brod.

Evo i rezultata natječaja za najbolji likovni rad učenika osnovnih škola RH, „Pun šešir sna“:

Nagrađeni radovi u kategoriji od 1.- 4. razreda:

1. Frida Lisjak, Franka Krnjak, 2.b, OŠ „Petar Zrinski“ Šenkovec, mentorica: Ladislava Šestak-Horvat, diplomirana učiteljica razredne nastave

2. Lana Franić, 1. razred, OŠ „Ljudevit Gaj“ PŠ Ciglenik, Lužani, mentorica: Anita Levicki, učiteljica razredne nastave

3. Leon Jozić, 3.c, OŠ „Hugo Badalić“, Slavonski Brod, mentorica: Sandra Sekulić, učiteljica razredne nastave

Nagrađeni radovi u kategoriji od 5. – 8. razreda:

1. Dorian Kovač, Danijel Domazet, Matej Pavić, Monika Mitrović, 5. razred, OŠ „Milan Amruš“, Slavonski Brod, mentorica: Antonija Maričević, prof.reh.

2. Doria Pajan, Karla Jurić, 8. razred, OŠ „Vladimira Nazora“, Crikvenica, mentorica: Suzana Kljuš, prof.

3. Natali Pavić, Jana Đuranec, Elena Petrlić, Mia Petrušić, 7. razred, OŠ Rugvica, Rugvica, mentorica: Dominique Jurić, prof.

3. Jana Graho, Nia Čulina, 6. razred, OŠ „22. lipnja“, Sisak, mentorica: Ana Ivanušić, uč.rn. s pojačanim pred. likovne kult.

Radovi koji nisu nagrađeni, ali su bili izloženi:

Anja Lešić, Ana Meštrović, 2.a, OŠ „Bartola Kašića“, Vinkovci, mentorica: Marijana Filipović, učiteljica 2.a

Leon Kokotović, Slavko Lugonić, Tena Sekulić, 3. razred, OŠ „Ljudevit Gaj“ PŠ Ciglenik, Lužani, mentorica: Anita Levicki, učiteljica razredne nastave

Ana Horvat Klasni, Antonija Dasović, Vladimir Kuzmanovski, 3. razred, OŠ „Julija Benešića“, Ilok, mentorica: Ivana Augustinović, mag. primarnog obrazovanja

Katarina Dermišek, Julius Kovačević, Šimun Kožul, 3. razred, OŠ „Julija Benešića“, Ilok, mentorica: Ivana Augustinović, mag. primarnog obrazovanja

Petra Galić, 3. razred, OŠ „Kralja Tomislava“, Našice (PŠ Velimirovac), mentorica: Zdenka Kluk, učiteljica razredne nastave

Tia Maria Palčec, 3.c, OŠ „Hugo Badalić“, Slavonski Brod, mentorica: Sanda Sekulić, učiteljica razredne nastave

Laura Klara Buketa, Petra Dujmić, Lorena Lasić, Larisa Lasić, 4. razred, OŠ „Sibinjskih žrtava“, PŠ Slobodnica, mentorica: Dunja Ujvary Cseh, dipl. učitelj

Lukrecija Vačić, Nicol Bešlić, Marija Zubak, Jadranka Lepan, 4. razred, OŠ „Sibinjskih žrtava“, PŠ Slobodnica, mentorica: Dunja Ujvary Cseh, dipl. učitelj

Jona Vekić, 4. razred, OŠ „22. lipnja“, Sisak, mentorica: Monika Bionda, učiteljica razredne nastave

Amelia Beganović, karla rodin, Korina Vidas, Petra Škvarić Vičić, 4.b, OŠ „Nikola Tesla“, Rijeka, mentorica. Svijetlana brnabić, mag.prim.educ.

Franko Lisica, 4.a, OŠ Manuš, Split, mentorica: Jelica Balić, učiteljica RN

Franka Buntić, Bruna Radosavljević, 4.a, OŠ Manuš, Split, mentorica: Jelica Balić, učiteljica RN

Filip Rančić, Jan Jaroš, Marko Tkalčec, Leon Strelec, 4.c, VI. osnovna škola Varaždin, mentorica: Ružica Trogrlić, učiteljica RN

Franka Iljadica, Roza Rodin, Nuša Ukić, 4.a, OŠ „Jurja Šižgorića“, Šibenik, mentorica: Helena Šarić, učiteljica razredne nastave

Lota Lakoš, Dora Terzić, 4.a, OŠ „Jurja Šižgorića“, Šibenik, mentorica: Helena Šarić, učiteljica razredne nastave

Nika Matijević, Nikolina Bogdan, Luka Žanić, Leo Mesić, 4. razred, OŠ Banova Jaruga, Banova Jaruga, mentor: Sanja Rašo Čar, dipl. učitelj RN

Lorena Domitrović, Lucija Drobnjak, Lucija Pavlović, 3. razred, OŠ Rugvica, Rugvica, mentorica: Dominique Jurić, prof.

Lorena Rosenberg, Tena Skukan, 5.f, OŠ „Bogoslav Šulek“, PŠ Vranovci, mentorica: Josipa Čeliković, magistra likovne pedagogije

Ana Cvijanović, Klara Feldi, Ivana Francuzović, Gabrijela Jakšetić, 5. razred, OŠ „Hinka Juhna“ Podgorač, mentorica: Mirela Blažević, mag.educ.art.

Anes Marković, 5.b, Lorena Kireta, 5.a, Korina Karaga, 5.b, Viktoria Vučak, 6.a, I. osnovna škola Petrinja, mentorica: Mirna Rakoša, dipl.ing.techn.text.

Katja Šimić, Stanko Damjanović, 6.a, OŠ „Ivana Brlić Mažuranić“, Strizivojna, mentorica: Dajana Karas Dragić, mag.educ.art.

Nataly Mataija, 6.a, Karla Lukanić, 8.a, OŠ Čavle, Čavle, mentorica: Monika Kukučević, prof.

Riana Grgurić, Jana Haide, Karolina Mrvčić, 6. razred, OŠ „Klana“, Klana, mentorica: Klara Rabenseifner Miljević, prof. likovne kulture

Mihael Dugalić, 6.d, OŠ „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod, mentorica: Snježana Vidaković, prof. likovne kulture

Mia Bojanić, Eva Galić, Nina Sarjanović, 8.a, OŠ „Jelsa“, Jelsa, mentorica: Željana Slaviček

Sara Mlinarić, 8. razred, OŠ „Braća Radić“, Martinska Ves, mentorica: Ana Ivanušić, dip. učiteljica razredne nastave s pojačanim pr. likovna kultura

Tena Rosandić, Karla Valić, Lucija Vidović, 8. razred, OŠ „Hugo Badalić“, Slavonski Brod, mentorica: Ivana Kozmar, prof.

Katarina Lukačević, 7.a, Dominik Milak, 7.a, Željka Dautović, 8.b, Anja Milak, 5.a, OŠ „Vladimir Nazor“ Adžamovci, mentorica: Tamara Majer, mag.edu.lik.kult.

Melanija Peteh, 7. razred, OŠ „Jurja Dobrile“, Rovinj, mentorica: Arijana Dobrila Barbaro, učitelj savjetnik

Ana Drežnjak, Ena Drežnjak, 8.a, OŠ „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod, mentorica: Snježana Vidaković, prof. likovne kulture

Dora Božanić, 7.b, OŠ Manuš, Split, mentorica: Ana Pletikosić, prof. likovne kulture

Lana Domitrović, 8. razred, OŠ Rugvica, Rugvica, mentorica: Dominique Jurić, prof.

Galerija umjetnina bogatija je za još jedan interpretacijski centar, „Kuću tambure – slavonsku notnu bajku“. Ova jedinstvena kulturna atrakcija otvorila je svoja vrata 12. travnja 2024. godine i time obogatila turističku i kulturnu ponudu grada. Svečanost je otvorio gradonačelnik Grada Slavonskog Broda Mirko Duspara, a prisustvovao je i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sa svojom uvaženom pratnjom.

Program su upriličili učenici Glazbene škole Slavonski Brod, student tambure Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, članovi Folklornog ansambla Broda i Hrvatskog pjevačkog društva „Davor“ te svjetski poznat duo Hojsak & Novosel. Tin Andonovski, vizualni umjetnik iz Valpova, u majstorskoj radionici Kuće tambure predstavio je svoj  autorski projekt „Budi i ti majstor tambure na jedan dan”, zabavno- edukativnu radionicu izrade modela tambure po uzoru na Picassovu gitaru.

„Kuća tambure – slavonska notna bajka“ središte je posvećeno tamburi, instrumentu koji je duboko ukorijenjen u slavonsku tradiciju i identitet. Cilj nije samo očuvanje glazbenog stvaralaštva, već i promocija tambure kao simbola regije te stvaranje inovativnih kulturno-umjetničkih, edukativnih i drugih sadržaja. Interpretacijski centar “Kuća tambure – slavonska notna bajka” omogućava posjetiteljima da urone u svijet koji odražava dušu ove regije, gdje svaki eksponat ima svoju priču.

U stalnom je postavu, bogatom multimedijalnim i interaktivnim sadržajem, tambura predstavljena ne samo kao tradicijsko, nego i kao umjetničko glazbalo koje je u novije vrijeme dosegnulo nekada nezamislive visine. Na stalnom postavu „Kuće tambure“ radili su ravnateljica Galerije umjetnina Romana Tekić, djelatnici Glazbene škole – Gorana Jagarinec i Dalibor Timarac te ravnateljica Glazbene škole, Mirela Jagodić, dok je skladatelj Davor Bobić ambijentalnoj dvorani Kući tambure ustupio svoju Vinsku simfoniju „Enjingi” za tamburašku filharmoniju.  Uz povijesni pregled razvoja tambure na našim prostorima, u vitrinama su izložene tambure Farkaševog i Jankovićevog te kvartnih G i A-sustava, brojne orkestralne partiture, literatura za tamburu u osnovnim i srednjim školama te u visokom školstvu, te tradicijski slavonski predmeti.

„Kuća tambure – slavonska notna bajka“ otvorena je za sve posjetitelje od ponedjeljka do subote od 10 do 14 sati te od 18 do 20 sati.

Sukladno čl. 10. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine br. 25/13, 85/15), a vezano za Javni natječaj za prijem u službu na neodređeno vrijeme  na radno mjesto Domar, 1 (jedan) izvršitelj/ica , od 15. siječnja 2024. godine, objavljen putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područna služba Slavonski Brod, Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, službenih web stranica, Odluci o prijemu na rad na radno mjesto  Domar, 1 izvršitelj/ica  daje se sljedeća

O B A V I J E S T

o ishodu Javnog natječaja za prijem u službu na neodređeno vrijeme na radno mjesto  Domar, 1 izvršitelj/ica

Daje se obavijest da je po gore navedenom Javnom natječaju primljen DEJAN REPINAC, elektroničar- mehaničar, SSS

Detaljnije možete pogledati OVDJE

Slikar ima pravo na tišinu, nijemost, gluhoću. Odgovore nema, tek čuđenje. Ta četvorina, plošina, iz nevida neimenovano je, u početku, prazno mjesto. Ispostavlja se kao visina i širina, bijeli šum, hod u ništa, a ne vrijeme i mjesto.“

Igor Modrić

Epiderma  Modrićevog  mikrokozmosa  nije kompaktna, satkana od monolitnog  veziva već  je atomizirana,  rasuta u česticama,  načete kohezije. Vlastitom imaginacijom,  strpljivim slikarskim postupkom on pokreće integraciju  partikula boje  uz istovremenu  gradnju i  razgradnju   prostora koje poziva  u postojanje. Krhkost njegovih izmaštanih svjetova ne pozivaju   nas da fizički u njemu poželimo prebivati jer namjena mu je druga. Ovo je mizanscena  koju je iznjedrio samotarski duh  i mjesto je osluškivanja tišine vlastite nutrine kroz koju dopiru i kondeniziraju se univerzalni znakovi i simboli. Oni su  nositelji  kompleksnih  značenja i žive životom  neodredive onkrajnosti, vežu u nama ono svjesno i nesvjesno. Sve ne moramo i ne možemo razumjeti jer slikar nam se obraća šifriranim jezikom  ali  nešto možemo naslutiti. Svaki simbol je mnogoznačan,  svijet je  u malome i nadrasta vlastitu   definiciju. Skeptičan prema jasnom danu, blizak sutonima i sfumatu Modrić oblikuje nokturalne vizije jer  noć je doba za  snove,  a  Modrić vjeruje da je   „život san“ kako glasi naziv jednog njegovog rada.

Modrić se predstavlja s dvadesetak radova manjeg formata na papiru i platnima slikanim tušem, akvarelom, akrlilikom koje je koncipirao u tri ciklusa.

Modrić je  rođen  1959. u Zagrebu, gdje i danas živi. Na Slikarskom odjelu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti diplomirao je u klasi profesora Raoula Goldonija. Po završetku studija, slijedeće dvije godine, bio je suradnik Majstorske radionice profesora Ljube Ivančića i  Nikole Reisera. Slikar je i likovni pedagog s gotovo četrdesetgodišnjim stažom u osnovnom, srednjem i visokom školstvu. Od1996. do danas profesor je Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. U razdoblju od 2010.do 2014. bio je voditelj Izložbenog salona Izidor Kršnjavi, također u Zagrebu. Godine 2011. objavljena mu je pjesnička zbirka Sinopsis sna. Samostalno izlaže od 1983., a do sada je realizirao tridesetak samostalnih i veći broj skupnih izložbi.

Sudionik je  Akvarelističke kolonije „Sava“ i zastupljen je s jednim radom u postavu Galerije Ružić. Član je HDLU-a. Autor je likovnog postava brojnih izložbi drugih likovnih umjetnika.

Na današnji dan 2006. godine napustio nas je jedan od naših najvećih zavičajnih slikara, Zdravko Ćosić.
Sjećamo ga se uz intervju koji je s njim vodila Irena Vukas Çufalar, današnja urednica programa Radio92fm, a te 1999. učenica 8. razreda Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”. Intervju je osvojio prvo mjesto na Lidranu na nacionalnoj razini ?

SVIJET U KOBAŠU, A KOBAŠ U SRCU
Razgovor s akademskim slikarom Zdravkom Ćosićem

Ne jedan stoljnjak, nego čitav bakin “hekleraj” rasuo se u krpice što su padale s neba. Taj dan siječnju na repu, a meni vječnost, kao i svaki dan u kome se mora dogoditi nešto značajno.Kulisa od snježnih krpica trebala je prekriti sve oko mene što bi mi moglo odvući pozornost i ostaviti samo put kroz bjelinu koja vodi u Slavonski Kobaš. Nebo je dalo sve od sebe otvorivši čistu, bijelu stranicu koju je trebalo ispisati i oslikati. U Kobašu nisam tražila ni tragove prošlosti kad su oko njega sijevale sablje ni suvremene događaje. Moj zagonetni cilj je akademski slikar Zdravko Ćosić.
Novinarsko neiskustvo je u meni budilo strah od krivih pitanja i promašenih tema, ali kad se zahvaljujući slikarovoj vitalnoj i srdačnoj majci dobrodošlica razvila kao bujica toplog ozračja, sve su prepreke nestale i činilo mi se da nisam prvi put ovdje. Rijeka razgovora o slikanju, slikaru i slici nesputano je potekla. Moje divljenje tom izuzetnom čovjeku je raslo.

Kako to da ste postali slikar i tko Vas je potakao na slikanje?
Otkad znam za sebe, ja sam slikar. Kao dijete sam volio crtati razne figure, brodiće, Indijance… Sava mi je blizu. Iz dvorišta idem na Savu pa sam tako gledao brodove i crtao na zamagljenom staklu, krajevima novina. Mnogi su uočili tu moju nadarenost. Nekada je izlazio Polet, srednjoškolski list za književnost, nauku i umjetnost. Urednik mu je bio Vilko Selan Gliha. Otac mu je odnio radove. Oni su se oduševili i sedam mojih crteža odštampali u jednome broju. Tada su napisali kako skreću pozornost na ovaj fenomen…

Je li Sava nešto više za Vas od rijeke koja, eto slučajno, protječe blizu Vas?
Ne protječe slučajno. Po svojoj duhovnoj strukturi veliki sam zaljubljenik u vodu. To je jedan praelemenat iz kojeg je potekao život. Voda je živa, svake minute se mijenja. Ja sam patološki zaljubljenik u vodu. 90% moga rada su motivi voda: rijeka, jama, bara…

Koji su motivi vaša trajna inspiracija?
Trajna inspiracija je moj krajolik, slavonski, posavski. Tu sam rođen.
Najbolje ga poznajem. Mislim da čovjek treba raditi ono što najbolje pozna. Ja sam za zavičajno slikarstvo i umjetnost.

Kako doživljavate slikanje, kao pražnjenje ili punjenje?
U slikarstvu ja stvaram jedan svoj svijet. Sve ono što me tišti, raduje nastojim pretočiti u sliku i izraziti likovnim elementima. Slikarstvo je moj svijet u kojemu sam suveren, u kojemu po svojoj volji mijenjam, gradim, izgrađujem. Tu sam, što bi rekli, svoj na svome!

U kojoj mjeri pretačete osjećaje na paletu i koliko oni utječu na ton i kolorit slike?
Slikarstvo je jedan čin gdje ako si suviše racionalan, nisi kreativan. Slikama nastojim ono nevidljivo učiniti vidljivim. U slikarstvu čovjek slika svoju nutrinu, svoj unutrašnji svijet i to nastoji učiniti vidljivim oblikom, bojom i formom.

Jeste li razmišljali o slikarskoj koloniji u Slavonskom Kobašu koju biste vodili jer nam se čini da bi se drugi umjetnici rado odazvali?
Nisam razmišljao o slikarskoj koloniji. Sada sam već stariji, nisam dobroga zdravlja, i to bi mi bilo opterećenje. Mislim da bih imao što
drugima pokazati i naučiti ih. Na druge kolonije nisam odlazio često. Ja sam u prirodnoj koloniji stalno premda sam odlazio iz Kobaša. U Zagrebu sam živio dvadesetak godina. Bilo je teško. To je veliki grad. On umara. Nikad nemaš slobodnog vremena. Uvijek si programiran. Kobaš je oaza mira. Ja sam ovdje u svijetu, ali izvan svijeta.

Jeste li ikada poželjeli živjeti stvarati negdje drugdje?
Nisam poželio nigdje drugdje živjeti i raditi. Zvali su me u Pariz, New York … Svugdje su mi vrata bila otvorena, ali ja to nisam mogao. Jedno vrijeme živio sam u Düsseldorfu i mislio sam, ostat ću godinu- dvije. Tamo živi struktura ljudi koji mogu kupiti sliku i dobro je platiti. Radio sam portrete, ali nakon mjesec dana poželio sam kuću. „Alalim” sve, i novac i slavu, ako nemam svoga mira.

Puno ste putovali: Austrija, Švicarska, Malta, Maroko… Koliko su putovanja utjecala na Vaš rad, kao i posjeti velikim galerijama?
Najviše sam naučio od prirode. Ona mi je bila najbolja i najveća učiteljica, a i stari majstori Rembrandt, Goya, El Greco… a od naših
Kraljević, Račić… Tu se čovjek uči. To su tako veliki slikari. Putujući čovjek stječe kulturu, upoznaje svijet. Vidi što se događa na kulturnom, likovnom i znanstvenom planu. Dobro je putovati. Puno toga sam vidio. U slikarskom smislu sve sam izeksperimentirao. Sad znam što je što i kuda moram ići, u kojem smjeru.

Imamo nešto zajedničko. Pohađali ste našu školu. Nekada se zvala Dječačka pučka škola. Ispričajte nam svoja sjećanja.
Nisam bio dobar dak i nisam volio ići u školu. Škola mi je bila dosadna. Za me opterećenje. Nisu mi lijepa sjećanja na to doba. Ja sam vuk samotnjak, individualac. Neovisno o programu volio sam čitati, razmišljati… Imao sam puno prijatelja, sada su sve to odrasli ljudi. Voljeli su me, pa i ja njih. Rado su me primali u društvo i dobro sam igrao nogomet. A profesori… bilo je dragih ljudi.
Premda niste voljeli školu, Akademiju ste lako završili.
Akademija mi je bila igra. Toliko mi se svidjela da sam htio ponavljati prvu godinu. Malo nas je bilo. Od 120 odličnih, primljena su nas šestorica. Kolege, profesori sve su to sjajni ljudi. Ivo Režek, moj prijatelj, veseljak, veliki intelektualac i umjetnik, Kršinić, Augustinčić, Hegedušić… Sve veliki “meštri”. Puno sam naučio.

Koju slikarsku tehniku danas najviše volite?
Najviše volim akvarel i ulje, volim i crtati. Ali nemam više vremena ni snage koju sam nekada imao. Akvarel je proziran, nježan. Privlači me. Volim tajnovitost, slutnju i nedorečenost, a to najbolje iskazujem akvarelom.

Recite nam koji je Vaš životni moto.
Upotrijebi sam svoj razum. Ako nećeš ispravno razmišljati, stalno ćešdobivati “čvoke” i “čvoruge” pa ćeš se kajati. Misli na budućnost. Uvijek gledaj naprijed jer tu je život.

Razgovor je završio obilaskom slikarovih odabranica. Spoznala sam da slikar i njegova majka nisu jedini stanovnici tog toplog i duhovnosti punog doma. Slike na zidovima su tihi, ali ne i nijemi stanovnici. Otvoreno govore o bolu, nemiru, čežnji, sreći… One su slikaru štićenice koje ne bi dao ni za kakvo blago: “Čiča Mata”, “Jezero iz sna”, “Portret bake”, “Suton”… toliko su stvarne da mi se čini da međusobno razgovaraju iza zatvorenih vrata.
Na odlasku iz Kobaša sjetila sam se bjeline lista koji je žudio za sadržajem. Zdravko Ćosić, najveći slavonski slikar, dao mu je boju, miris, opipljivost i oplemenio moju potragu za ljepotom.

Irena Vukas, VIII.r.
Osnovna škola I.G. Kovačića, Slavonski Brod
Voditeljica: Marija Matić

*Zdravko Ćosić: Motiv iz Posavine, 30×40 cm, akvarel na papiru, 1983., iz fundusa Galerije umjetnina grada Slavonskog Brod

Sukladno čl. 10. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine br. 25/13, 85/15), a vezano za Javni natječaj za prijem u službu na neodređeno vrijeme  na radno mjesto Kustos, 1 (jedan) izvršitelj/ica , od 29. siječnja 2024. godine, objavljen putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područna služba Slavonski Brod, Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, službenih web stranica, Odluci o prijemu na rad na radno mjesto  Kustos, 1 izvršitelj/ica  daje se sljedeća

O B A V I J E S T

o ishodu Javnog natječaja za prijem u službu na neodređeno vrijeme na radno mjesto  Kustos, 1 izvršitelj/ica

Daje se obavijest da je po gore navedenom Javnom natječaju primljena IRA PANTHY, MAGISTRA MUZIKOLOGIJE, VSS