Vijesti

Zahvaljujemo svim sudionicima radionice sviranja gajdi održane 14. rujna u Kući tambure.

Posebnu zahvalnost upućujemo gospodinu Stjepanu Večkoviću, istaknutom solistu na tradicijskim glazbalima Ansambla LADO, na iznimnom doprinosu u prenošenju znanja i očuvanju hrvatske glazbene baštine.

Uživajte u galeriji fotografija s radionice!

Zahvaljujemo svima koji su 1.9. bili s nama na koncertu dua Stranded Horse & Boubacar Cissokho u Kući tambure. Bila je to večer u kojoj su se sanjivi indie-folk, francuska šansona i afričke glazbene tradicije spojile u jedno, stvarajući atmosferu intimnog i univerzalnog glazbenog dijaloga.

Posebno hvala Yannu Tambouru i Boubacaru Cissokhu na nadahnjujućem nastupu koji je otvorio novu sezonu programa Kuće tambure i pokazao koliko je glazba snažan most između različitih kultura.

Hvala i publici koja je svojim prisustvom i pažnjom učinila ovaj događaj nezaboravnim.

Vidimo se uskoro na novim druženjima u Kući tambure!

Vladimir Jevicki

Sinoć smo završnom izvedbom službeno zaključili ciklus radionica simboličnog naziva Stara/nova tambura.

Ovaj je projekt bio više od radionice – bio je prilika za susret mladih i kreativnih ljudi različitih uzrasta i glazbenih ukusa. Stvaranjem glazbe i pokreta gradili smo most između baštine i suvremenosti i istraživali zvuk u svoj njegovoj punini. Hvala publici što je u velikom broju podržala mlade kreativce. Hvala i svim polaznicima radionica i njihovim voditeljima, Branku Bakoviću i Valentini Srnojević na predanom radu, kao i članovima Folklornog ansambla Broda što su upotpunili našu priču.

Veselimo se novim glazbeno-scenskim susretima.

Sinoć održana uspješna i dupkom popunjena radionica, koja je dio programa 120. obljetnice rođenja Dragutina Tadijanovića, nosila je naziv Tadijanovićeve pjesme “Nosim sve torbe, a nisam magarac” ciljem je imala potaknuti razmišljanje o unutarnjoj vrijednosti naspram društvenih etiketa. Kroz simboliku magarca istraživali smo razliku između istinske brige o sebi i površnog “self-carea”, snaga autentične žrtve te sposobnost da prepoznamo vlastitu vrijednost i tišinu koja nosi moć, čak i kada je društvo ne vidi.
Na radionici, u kojoj je sudjelovalo preko 20 polaznica, kroz Tadijanovićevu pjesmu propitivalo se što znači unutarnja vrijednost naspram društvenih etiketa. Polaznice su rado surađivale, aktivno razmjenjivale iskustva i zaključile kako je važno razlikovati istinsku brigu o sebi od onog što društvo promovia kao “self-care”. Posebno ih je dirnula simbolika magarca kao slike snage, tišine i skrivenog herojstva, a radionicu su ocjenile vrlo korisnom i izrazile veliko zadovoljstvo dolaskom.

Obzirom na veliku zainteresiranost za ovu radionicu, održat će se još jedna na istom mjestu,
u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića, 03. rujna 2025. u 17: 30h.

Radionica će se održati u Starčevićevoj 8, u 17.30 h.
Sudjelovanje na radionici je 5 eura.
Zbog kvalitete radionice broj mjesta je ograničen, a prijave na mail spomendom.dtadijanovic@gmail.com su obvezne (prijave aprimamo do 02. rujna; polaznici će dobiti potvrdu mailom).

O radionici:

Tadijanovićeva pjesma „Kad mene više ne bude“, može se vrlo dobro povezati s temom brige o sebi, osjećaja vidljivosti i autentičnosti u odnosima.
Pjesma govori o trenutku kada “mene više neće biti” — a život ide dalje, ljudi će se voljeti kao i prije, ali tu je i tihi podsjetnik na vrijednost onoga što smo živjeli. Slično kao u priči o “magarcu” koji nosi tuđe terete iz ljubavi, i u ovoj pjesmi se vidi želja da naša briga, naša ljubav, budu prepoznati i ostave trajan trag.
Pjesma evocira iskrenu i duboku ljubav, baš kao i dijete koje nosi torbe ne zato što mora, nego zato što to želi iznutra — to nije obveza, nego čin ljubavi. Podsjeća nas na važnost trenutaka i unutarnje vrijednosti, što je temelj brige o sebi – nisu samo vanjski znakovi važni, nego i kako mi sami osjećamo i cijenimo svoj život i ljubav.

Radionicu će voditi Aleksandra Balen, učiteljica engleskog jezika s dvadesetogodišnjim iskustvom u nastavi i izraženim interesom za mentalno zdravlje djece, mladih i odraslih. Nositeljica zvanja učitelj mentor, aktivna u Erasmus i eTwinning projektima, s bogatim iskustvom održavanja radionica i edukacija na teme emocionalne pismenosti, brige o sebi, komunikacijskih vještina i prevencije nasilja. Educirana u području psihoterapije, s diplomiranom Propedeutikom psihoterapije i završenom edukacijom iz psihoterapije- smjer Transakcijska analiza. Posljednjih godinu i pol radi savjetovanje i psihoterapiju unutar vlastitog Centra za osobni rast i razvoj. U svom radu posvećena je cjeloživotnom učenju, inkluziji i osnaživanju zajednice pri čemu spaja pedagoško, terapeutsko i komunikacijsko znanje, s ciljem jačanja otpornosti i međusobnog razumijevanja.

Dođi i istraži što sve tvoj unutarnji glas želi reći kad mu daš prostor.

U srijedu, 27.kolovoza 2025. u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića (Starčevićeva 8) pozivamo sve zainteresirane na radionicu za odrasle
“NOSIM SVE TORBE, A NISAM MAGARAC” (po istoimenoj pjesmi) koja će poslužiti  kao izvrstan temelj za promišljanje o brizi za sebe, tišini, žrtvovanju, osjećaju unutarnje vrijednosti i društvenim etiketama.

 CILJ RADIONICE:

·         Propitati unutarnju vrijednost naspram vanjske percepcije

·         Razlikovati istinsku brigu o sebi od onoga što društvo promovira kao “self-care”

·         Osnažiti sudionike da prepoznaju svoju vrijednost, čak i kad nose tuđe torbe

·         Razumjeti kako izbor žrtve može biti snaga, a ne slabost, kad dolazi iz autentičnosti, a ne iz potrebe da budemo viđeni

Dragutin Tadijanović je pjesnik djetinjstva, tišine, skromnosti, odrastao u našoj Slavoniji, u siromašnoj obitelji, a kroz svoje pjesme njeguje blagost, unutarnju dobrotu i mir. On piše ne o velikima i glasnima, već o onima koje nitko ne primjećuje, ali koji u sebi nose veliku tišinu i moć. Upravo o tome, na svoj način, piše i u ovoj pjesmi.

Kako možemo Tadijanovićevu pjesmu o „magarcu“ usporediti s današnjim vremenom i načinom na koji danas gledamo na „žrtvu“?
Društvo “ne voli” magarce, ali se na njima često sve drži – i obitelj, i posao, i zajednice
Danas se “briga o sebi” često svodi na vanjsko ugađanje: frizure, manikure, putovanja…No prava briga o sebi je i:

·         reći “ne” bez krivnje

·         znati zašto nosim torbe i kad ih trebam prestati nositi

·         prepoznati kad žrtvovanje dolazi iz ljubavi, a kada iz potrebe da budemo voljeni

Tadijanovićev „magarac“ simbol je onoga koji nosi teret, koji šuti, koji ne traži pohvalu. U društvu su takvi ljudi često viđeni kao sinonim za naivnost, glupost ili potlačenost. No, u pjesmi, magarac je zapravo simbol nježnosti, skrivenog herojstva i ljubavi. Dječak nosi torbe iz unutarnje snage i brige, ne da bi bio viđen, već jer mu je stalo.

Druga pjesma  „Kad mene više ne bude“, može se također vrlo dobro povezati s temom brige o sebi, osjećaja vidljivosti i autentičnosti u odnosima — čak i ako nije direktno o “magarcima” koji nose terete, ona tematizira prolaznost, ostavljanje traga i želju da ljubav i vrijednost ne budu zaboravljeni.
Pjesma govori o trenutku kada “mene više neće biti” — a život ide dalje, ljudi će se voljeti kao i prije, ali tu je i tihi podsjetnik na vrijednost onoga što smo živjeli. Slično kao u priči o “magarcu” koji nosi tuđe terete iz ljubavi, i u ovoj pjesmi se vidi želja da naša briga, naša ljubav, budu prepoznati i ostave trajan trag.
Pjesma evocira iskrenu i duboku ljubav, baš kao i dijete koje nosi torbe ne zato što mora, nego zato što to želi iznutra — to nije obveza, nego čin ljubavi. Podsjeća nas na važnost trenutaka i unutarnje vrijednosti, što je temelj brige o sebi – nisu samo vanjski znakovi važni, nego i kako mi sami osjećamo i cijenimo svoj život i ljubav.

Radionicu će voditi Aleksandra Balen, učiteljica engleskog jezika s dvadesetogodišnjim iskustvom u nastavi i izraženim interesom za mentalno zdravlje djece, mladih i odraslih. Nositeljica zvanja učitelj mentor, aktivna u Erasmus i eTwinning projektima, s bogatim iskustvom održavanja radionica i edukacija na teme emocionalne pismenosti, brige o sebi, komunikacijskih vještina i prevencije nasilja. Educirana u području psihoterapije, s diplomiranom Propedeutikom psihoterapije i završenom edukacijom iz psihoterapije- smjer Transakcijska analiza. Posljednjih godinu i pol radi savjetovanje i psihoterapiju unutar vlastitog Centra za osobni rast i razvoj. U svom radu posvećena je cjeloživotnom učenju, inkluziji i osnaživanju zajednice pri čemu spaja pedagoško, terapeutsko i komunikacijsko znanje, s ciljem jačanja otpornosti i međusobnog razumijevanja.

Početak radionice je u 17.30 h.
Sudjelovanje na radionici je 5 eura.
Zbog kvalitete radionice broj mjesta je ograničen, a prijave na mail spomendom.dtadijanovic@gmail.com su obvezne (prijave zaprimamo do 25. kolovoza; polaznici će dobiti potvrdu mailom).

Dođi i istraži što sve tvoj unutarnji glas želi reći kad mu daš prostor.

U ponedjeljak, 21. srpnja u Spomen-domu održali smo jedinstvenu radionicu espresivne art terapije pod nazivom “Crtam svoju djetinju kuću”, namijenjenu odraslima. Radionica je dio programa u 2025. godini koja je znaku obilježavanja 120. obljetnice rođenja Dragutina Tadijanovića, a iznenađujuće veliki odaziv je znak da je publika i više nego željna ovakvih sadržaja.

Nakon obilaska Spomen-doma uz stručno vodstvo i upoznavanja sa životom i djelom Dragutina Tadijanovića, sudionice su pod vodstvom praktičarke art terapije Ivane Jurmanović Dandić započele sa kreativnim dijelom radionice. Nakon pročitane pjesme “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć” sudionice su se povezale sa pjesmom i prisjetile kuće svog djetinjstva. Sljedećih sat vremena su uz pomoć likovnih materijala kreirale svoj dio djetinjstva i odrastanja, te se prisjetile osjećaja koji živi u njima.
Naposljetku je uslijedila završna pisana refleksija “Za mene dom znači”, nakon kojeg je uslijedio neformalni dio druženja koji se nastavio uz razgovor o razmjeni samih dojmova radionice kao i zanimljivostima iz života Dragutina Tadijanovića.

Unatoč velikim vrućinama, kapacitet radionice je bio maksimalno popunjen a interes i pitanja o sljedećim terminima radionica, znak je da su ovakvi sadržaji itekako potrebni i zrelijim generacijama.

Ukoliko želite primati obavijesti o sljedećim radionicama u Spomen-domu, pošaljite svoju mail adresu na spomendom.dtadijanovic@gmail.com

U ponedjeljak 21.07.2025. u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića (Starčevićeva 8) pozivamo sve zainteresirane na iskustvenu radionicu za odrasle
“CRTAM SVOJU DJETINJU KUĆU” (po pjesmi Dugo u noć, u zimsku bijelu noć).
Kroz sat vremena imate priliku upoznati se sa ekspresivnom art terapijom, uz vodstvo praktičarke ekspresivne art terapije Ivanom Jurmanović Dandić.

Opis radionice:

Uđite u svijet gdje riječi nisu nužne da bi izrazili ono što osjećate.
Nakon pročitane pjesme napravit ćemo kratku refleksiju, te ćemo se kroz vodstvo praktičarke povezati sami sa sobom i upustiti u kreativan proces izrade svojeg posebnog mjesta iz djetinjstva. Nakon toga svatko će napisati svoju pjesmu na osnovu kreativnog procesa.
S obzirom da Tadijanović piše s puno osjećaja, često o djetinjstvu, zavičaju, prolaznosti vremena i sjećanjima ovo su teme koje duboko rezoniraju u art terapiji jer pomažu klijentima da izraze osjećaje koje je teško verbalizirati. Njegove pjesme potiču i vizualne asocijacije, što je idealno za prevođenje u likovni izraz.

Kroz ovu jednosatnu radionicu ekspresivne art terapije dobit ćete priliku da se na siguran, kreativan i nježan način povežete sa sobom — bez prethodnog iskustva u umjetnosti.
Naučit ćete kako koristiti jednostavne art tehnike koje možete ponijeti sa sobom u svakodnevicu – za smirenje, osvještavanje svojih potreba, jačanje unutarnjeg glasa i izražavanje emocija koje nemaju riječi.

Radionica je iskustvena – kroz boju, liniju i intuitivni izraz približiti ćete se sebi na jedan novi i kreativan način.

Sav materijal je osiguran.

Početak radionice je u 17.30 h.
Sudjelovanje na radionici je 5 eura.
Zbog kvalitete radionice broj mjesta je ograničen, a prijave preko linka https://forms.gle/wgnaeWHAt7cGM5kj8 su obavezne.

Dođi i istraži što sve tvoje ruke i unutarnji glas žele reći kad im daš prostor.

Dragutin Tadijanović u svome stanu Gajeva 2 a, Zagreb, 21.4.1980.
Fotografirao Milan Pavić

U 2025., godini kada slavimo Tadijanovićev 120. rođendan, prisjetit ćemo i se i 27. dana mjeseca lipnja kada nas je u 102. godini svoga života i napustio.

Taj veliki pjesnik čije je ime u literarnoj poziciji postalo mjerilo čistoće jezika i ljudske introspekcije, koji kao stalan autor u školskim lektirama čija je poezija prevedena na više od 20 jezika ulazi u antologijsko nasljeđe, a čija se veličina jednim dijelom mjeri institucionalnim priznanjima s brojnim bibliofilskim publikacijama, školama koje nose njegovo ime, bistama i dodijeljenim najvećim državnim nagradama naše je gore list.

Ali najviše od svega Tadijanović je pjesnik. Pjesnik, čija je poezija bila izrazito intimna, tiha i osobna – daleko od ideologije, ali duboko ukorijenjena u hrvatsku jezičnu, emocionalnu i kulturnu stvarnost. Pisao je jednostavno, ali snažno, često koristeći slike prirode, djetinjstva, tišine i osamljenosti. Time je govorio o iskustvima “malog čovjeka”, što je djelovalo istinito i snažno, iako nije bilo politički otvoreno.

Da li je koristio svoju poeziju kao otpor?

Tadijanović nije bio pjesnik sukoba, nego pjesnik tišine i trajanja. No upravo ta tišina – osobna, hrvatska, nenametljiva – bila je razlog zašto je UDBA desetljećima pratila njegovo djelovanje.

U članku povodom 120. obljetnice rođenja objavljenom u Vijencu pod naslovom „Što je UDBA pisala o Dragutinu Tadijanoviću“, autor Tomislav Kardum razotkriva višegodišnji nadzor koji je jugoslavenska tajna služba UDBA provodila nad pjesnikom Tadijanovićem. Dosje koji su vodili o njemu sadržava preko 50 bilješki nastalih od 1949. do sredine 1980-ih. Ovi dokumenti ukazuju na izuzetno složen i često nepravedan odnos režima prema književnicima, osobito onima koji su zastupali nacionalno osviještene stavove.

Ovdje pročitaj cijeli članak
Što je UDBA pisala o Dragutinu Tadijanoviću?

Tijekom godina, Tadijanovića se opisivalo kao „latentnog nacionalista“, „osobu sklonu nekritičkom veličanju hrvatske prošlosti“, „intimista čiji pjesnički opus skriva nostalgiju za prošlim vremenima“ no iako nije bio aktivni disident, njegove intelektualne i kulturne kritike shvaćene su kao potencijalna prijetnja režimu.
Njegova poezija nije bila politički aktivistička, ali je bila pasivno otporna. Tihi govor o vlastitom identitetu, jeziku, uspomenama i zemlji bio je dovoljan da ga režim vidi kao sumnjivog. Za razliku od državne kulturne linije, Tadijanović nije širio „bratstvo i jedinstvo“, nego osobni doživljaj stvarnosti – i to ga je činilo provokativnim.
No unatoč tome, nikad nije optužen, niti javno progonjen, što pokazuje određenu dvosmislenost režima prema autorima čiji je književni rad bio previše „neutralan“ ili „osobno čist“, a UDBA-in dosje svjedoči o tome koliko je režim bio osjetljiv na svaki oblik individualne neovisnosti, čak i kada je izražena jezikom lirike i nostalgije.

Kao pjesnik, Tadijanović je znao „govoriti šutnjom“, a kao intelektualac preživio je najtamnije strane sustava time što mu se nikada nije posve pokorio. Upravo to ga čini trajno aktualnim i u povodu 120. obljetnice njegova rođenja: pjesnik čija je poezija odoljela ne samo vremenu, već i ideološkoj kontroli.

Antun Šoljan i Dragutin Tadijanović
Rovinj, Crveni otok, 28.6.1980. subota
Fotografirao: Dušan Karpatsky

Naš Ernest Mazarekić je fotografijom ovjekovječio misiju Kriesa, kako ju je opisao frontmen benda Mojmir Novaković:

„Skupljamo drva kako bi ljudi oko krijesa okrijepili dušu.“