Vijesti

Prošli petak smo u Kući tambure zajedno pogledali Fiume o morte – nagrađivani dokumentarni film redatelja Igora Bezinovića, a nakon projekcije imali priliku razgovarati s autorom o temama koje nadilaze sam film – o povijesti, ideologiji, sjećanju, odgovornosti i suvremenim društvenim kontekstima.

Veliko hvala Igoru Bezinoviću na dolasku i spremnosti da otvoreno i iskreno podijeli svoja razmišljanja s publikom. Njegov rad, ali i način na koji vodi razgovor, pokazuje koliko film može biti alat za promišljanje i dijalog.

Hvala i vama, dragoj publici, što ste došli, slušali s pažnjom i aktivno sudjelovali svojim pitanjima i komentarima.

Vidimo se uskoro na novim projekcijama i programima!

Vladimir Jevicki

Ovogodišnju jubilarnu, 30. po redu, Edukativnu muzejsku akciju (EMA) koja se održava od 18. travnja do 18. svibnja 2025. godine obilježili smo u petak 25. travnja radionicom u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića pod nazivom “Mladi, zreli i stari Tadija u jeziku”.
U suradnji sa brodskom Gimnazijom i profesoricama Mihaelom Zavor i Andrijanom Nemet-Kosijer održali smo zanimljivu jezičnu radionicu gdje su učenici koristeći se Tadijinim zbirkama iz ostavštine istraživali samostalne rečenične znakove na izabranim pjesmama Dragutina Tadijanovića iz određenih životnih razdoblja s ciljem uočavanja specifičnosti u jeziku, i to sve u prostoru njegove bogate knjižnice koja se danas nalazi i čuva u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu.

Poštujući ovogodišnju temu EMA-e, fokus je bio na interdisciplinarnom pristupu u očuvanju kulturne baštine jer valja uzeti u obzir da su i knjižnice ( a Tadijina broji do 10000 naslova!), jednako kao i muzeji, čuvari nematerijalnih i materijalnih oblika jezika.

TEMA: JEZIK

Jezikom kao mišićem, jezikom kao sustavom glasovnih znakova, zvučnim jezikom, jezikom tijela, vizualnim jezikom, programskim jezikom, svjetskim jezikom, umjetnim jezikom – svatko svojim, razumljivim barem nekom.
Baš kao što postoji mnoštvo različitih jezika, kako onih kojima s služimo u svakodnevnoj komunikaciji, tako i onih koji odgovaraju različitim područjima djelovanja – ono čime se bavim određuje način na koji govorim. Onoliko koliko sam star određuje kako ću nešto reći. Onoliko koliko poznajem materiju toliko mogu izreći. Govorimo na različite načine. Dok neki biraju slova, drugi biraju sliku. Da, postoji i slikovni jezik koji je univerzalan i svatko ga može tumačiti na sebi primjeren način.
Jezik je alat, sustav dogovorenih znakova bez kojeg ne bi bilo komunikacije, procesa razmjene i slanja informacija u željenom smjeru. On je i organ, dio tijela. Takvi su i muzeji. Muzeji su živi organizmi. Funkcioniraju u skladu s društvenim promjenama, mijenjaju se, rastu i razvijaju. I muzeji su alati za komunikaciju prošlosti s budućnošću. Odašilju informacije prilagođavajući svoj jezik i sustav svojih znakova onima s kojima su u izravnom odnosu, svojim korisnicima. Osim toga, muzeji informacije primaju, prezentiraju, čuvaju i baštine.
Svaki muzej priča priču o vremenu na svom jeziku – etnološkom, umjetničkom, arheološkom, staklenom, drvenom, školskom, prirodoslovnom… Ipak, svako baštini utiske u vremenu drugačije, potaknut ostavštinom koja se prenosi na mlađe generacije kako bi baš TAJ, jezik MOG/NAŠEG muzeja, mogao i dalje govoriti o VREMENIMA koja su bila te o nekim novim vremenima koja tek dolaze.
Potaknimo javnost da nam se pridruži u istraživanju muzejskih jezika

Edukativna muzejska akcija održava se povodom Međunarodnog dana muzeja (18. svibnja), a ovom prilikom pozivamo svu zainteresiranu publiku da posjete muzeje i galerije, u koje je taj dan – ulaz besplatan!

Kuća tambure centar je za promociju, očuvanje i razvoj bogate tradicije tambure kako u našoj regiji tako i šire, a malo je znano da posjeduje i suvremeno opremljen tonski studio, koji nam omogućava i razvoj novih, inovativnih edukativnih sadržaja.

Vođeni tom idejom, Galerija umjetnina u Kući tambure pokreće ciklus edukativnih radionica posvećenih suvremenim glazbenim praksama, a prva u nizu donosi uvod u svijet glazbene produkcije putem programa Ableton Live.

Ableton Live je jedan od programa za glazbenu produkciju i obradu zvuka, ali ono što ga čini posebnim je njegova jednostavnost i svestranost, te primjena u izvedbama uživo. Znanje u Ableton Live softweru se vrlo lako primjenjuje i na ostale programe u glazbenoj produkciji i obradi zvuka, te je idealno čak i za one koji imaju želju raditi i u drugim programima.

Ova radionica namijenjena je svima mlađima od trideset godina koji žele naučiti osnove glazbene produkcije, bilo da dolaze iz klasičnog, tamburaškog, rock, elektronskog ili bilo kojeg drugog glazbenog okruženja. Nije potrebno prethodno iskustvo – dovoljno je zanimanje za glazbu, zvuk, tehnologiju i kreativno stvaranje.

Na radionici ćemo se baviti:

Upoznavanjem sučelja i osnovnim funkcijama programa Ableton Live.

Snimanjem i osnovama obrade zvuka.

Osnovama miksa i masteringa.

Prvim koracima u kreiranju vlastite glazbene kompozicije.

Radionica će se održati od 9.5. do 11.05.2025. u tonskom studiju Kuće Tambure. Točno vrijeme održavanje radionice bit će javljano polaznicima naknadno.

Gost predavač je Vatroslav Živković, glazbeni producent i audio inženjer s višegodišnjim iskustvom u studijskom radu, koncertima i skladanju za film i video igre.

Sudjelovanje na radionici je 15 eura, zbog kvalitete nastave broj mjesta je ograničen, a prijave su obavezne.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti preko ovog linka: https://shorturl.at/mCCwu

Radionica se provodi u okviru programa usmjerenog na edukaciju, razvoj i promociju suvremenih glazbenih praksi među mladima u Slavonskom Brodu uz poseban naglasak na povezivanje tradicije i suvremenih tehnologija.

U ugodnoj atmosferi potkrovlja Kuće Brlić, u Noći knjige, 23.4. imali smo čast ugostiti jednog od najvažnijih suvremenih hrvatskih autora – Roberta Perišića. Povod je bilo predstavljanje njegovog romana Brod za Issu, djela koje vješto spaja povijesno i suvremeno, duhovno i ekološko, stvarno i simbolično.

Kroz razgovor s autorom dotaknuli smo se slojevitosti romana, njegovih simboličkih elemenata, poput mačke kao „prirodnog saveznika koji ne može biti pokoren“, te značaja koji pridaje „velikim pitanjima“ – od okoliša do unutarnjih duhovnih previranja.

Saznali smo više i o iskustvu objavljivanja romana u SAD-u pod naslovom A Cat at the End of the World, kao i o zanimljivoj suradnji s prevoditeljicom Vesnom Marić. Otkrili smo i knjige koje su formirale Perišića kao pisca i one koje su ga oblikovale kao čitatelja.

Posebno nas je dirnula usporedba mačke iz Broda za Issu sa životinjskim vodičima iz Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić kao još jedan most između svjetova, ljudi i prirode, prošlosti i sadašnjosti.

Zahvaljujemo svima koji su došli, slušali, pitali i dijelili večer s nama!

Iskreno zahvaljujemo svima koji su došli na koncert belgijske grupe Don Kapot u Kući Brlić.

Bila nam je čast ugostiti glazbenike koji svojim jedinstvenim spojem jazz improvizacije, eksperimentalnog zvuka i neobuzdane energije pomiču granice suvremene glazbe. Publika je to prepoznala!

Velika zahvala ide i svima koji su omogućili realizaciju ovog događanja, a iznad svega, hvala publici koja je još jednom pokazala koliko je željna ovakvih koncerata.

Vladimir Jevicki

Ove godine, koja je cijela posvećena 120. obljetnici rođenja našeg velikog Dragutina Tadijanovića organizirali smo niz prigodnih programa. Stoga smo u ponedjeljak 14. travnja u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića održali čak dvije radionice.

S tek pristiglim proljećem, inspiraciju za teme i nazive radionica pronašli smo u Tadijanovićevim pjesmama šumskih motiva.
Na radionici “Rano sunce u šumi” pod vodstvom Jasmine Kosanović učenici 7. i 8. razreda razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića oslikavali su majice tehnikom pečatiranja, koje su prethodno sami osmislili i izradili, a izrađene majice su ponijeli sa sobom doma kao suvenir.
“Pozdrav šumi” je naziv radionice koju je vodila Korana Božić-Katalenić, a učenici 6. razreda OŠ Antun Mihanović oslikavali su keramičke zvončiće koje su također odnijeli doma sa sobom.

Obje radionice su ispunile očekivanja i djece i organizatora, i iako su trajale puna 2 sata činilo se kao da su proletjele u trenu, a vizuali Tadijanovićevih stihova viđenih kroz dječje oči danas krase majice i zvončiće koje će oni ponosno nositi i pokazivati.

Jasmina Kosanović je vizualna umjetnica koja se najčešće izražava u mediju ilustracije i tekstilu (male skulpture i prostorne instalacije od tekstila). Diplomirala je na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajn odjeće.  Svoje ilustracije primjenjuje u knjigama (slikovnicama) te u katalozima i popratnim promotivnim materijalima umjetničkih organizacija. Isprva najpoznatija po projektu “Jasmina i lutkice” gdje u posebno uređenom prostoru, showroomu i ateljeu istovremeno kreira scenografije i lutkarske svjetove. Njezine lutke i scenografije najviše dolaze do izražaja u jedinstvenom prostoru izloga koji Jasmina za svako godišnje doba i posebnu prigodu iznova kreira. Njezine tekstilne i lutkarske prostorne instalacije izlagane su u Galeriji SC, Muzeju grada Trogira, Galeriji Vladimir Filakovac, Muzeju za umjetnost i obrt, Galeriji Matice Hrvatske, Etnografski muzej Zagreb i Galeriji Kranjčar. Za udrugu Domino osmislila je i realizirala četiri izloga (koji su pratili četiri godišnja doba), a koji su tematizirali aktualne teme i probleme: Domina (prikaz domine), Happy New Year (prikaz transvestita), Mornari (zašto su mornari gay simboli?) i Jednorog (interpretacija simbola duginih boja kao simbola). Radovi su nakon izloga izloženi u Tiflološkom muzeju u Zagrebu. Osim tekstilnih radova, Jasmina se posljednjih godina intenzivno profesionalno bavi ilustracijom. Do sada je ilustrirala knjige “Noć kada je lisac uhvatio mjesec”, autorica teksta je Ines Mraciuš Kruljac, Profil; “Raščupani lav”, autorica teksta je Ines Mraciuš Kruljac, Mozaik knjiga; “Djed i vještica”, autorica teksta je Ines Mraciuš Kruljac, Mozaik knjiga; “Ti, moja prekrasna djevojčice”, autorica teksta je Nataša Ozmec, Planetopija te autorsku slikovnicu “Noć na zemlji”, Mala zvona.
Jasmina Kosanović potpisuje i kostimografiju za predstavu “Oh, kako je lijepa Panama!” čiju režiju potpisuje Marius Schiener, a izvodila se u Dječjem kazalištu Dubrava; kostimografiju i scenografiju za predstavu “Ljubiti, samo ljubiti” Teatra Poco Loco, čiju režiju potpisuje Renata Carola Gatica; “Priča mi se priča: Ivica i Marica”, Teatra Poco Loco, režiju potpisuje Renata Carola Gatica, dok je Jasmina autorica ilustracija predstave. Kontinuiranio surađuje s tvrtkama, institucijama, umjetničkim organizacijama i pojedincima u realizaciji projekata gdje je njezino veliko iskustvo rada u tekstilu i ilustraciji nužno za realizaciju projekta, a ona svojim stilom i izričajem samo vizualno obogaćuje projekt i krajnji proizvod.

Korana Božić Katalenić rođena nakon završene srednje škole, smjer dizajn odjeće, upisuje Tekstilno-tehnološki fakultet, smjer dizajn odjeće. Tijekom studija sudjeluje na izložbama izrađujući nakit od keramike. Nakon završetka fakulteta, zapošljava se u keramičkim radionicama i stječe potrebno znanje za otvaranje vlastitog ateljea. Paralelno s time, vodi vlastite radionice izrade keramike za odrasle i djecu. Trenutno u suradnji s udrugama, ateljeima i muzejima izrađuje upotrebnu i ukrasnu keramiku s naglaskom na praktične, ukrasne i prigodne motive.

« ‹ 2 od 2 › »

Hvala vam svima za petak!

Hvala grupi Žen na predivnoj glazbi i atmosferi koju su donijele na našu malu, ali glasnu pozornicu.

Duboki naklon i svima vama u publici koji ste svojom energijom i prisutnošću koncert učinili još posebnijim.

Vidimo se sutra na Koncert – Don Kapot u Kući Brlić!

Vladimir Jevicki

Jučer smo u Kuca tambure_Slavonska notna bajka uživali u radionici cijanotipije koju je vodila dizajnerica, ilustratorica i glazbenica Eva Badanjak. Na radionici su polaznici naučili sve o ovom zanimljivom alternativnom fotografskom procesu i okušali se u izradi vlastitih cijanotipija.

Hvala učenicima Gimnazije Matija Mesić na dolasku na radionicu, kao i ostalim sudionicima koji su s velikim zanimanjem pratili Evino vodstvo kroz proces izrade otisaka.

Jučer smo u Kući Brlić predstavili projekt herbarij građana Ivani, koji je osmislila umjetnica Vesna Opavsky. Učenici Osnovne škole Sikirevci na radionici su izradili dva svoja herbarija i ostavili ih Kući Brlić, a po Slavonskom Brodu poslali smo 10 praznih herbarija. Cilj je da se ispunjenih stranica vrate Kući Ivane Brlić-Mažuranić, odakle su i poslani. Sudjelovanjem u projektu #HerbarijGrađana dajemo čast našoj sugrađanki Ivani Brlić Mažuranić i podržavamo ljubav prema biljkama, ukazujući na važnost prirode i njeno očuvanje.

“Ivana je s djecom sakupljala raznovrsno bilje i strpljivo stvarala herbar u kojemu je do danas sačuvan dio prirode brodskog kraja. Herbar sadrži bilje iz drugih krajeva Hrvatske te desetke primjeraka koje su joj s putovanja donosili članovi obitelji i prijatelji. Obitelj je od 1889. godine vodila kronike vinogradskih godina, svojevrsnu knjigu dojmova i kronika. U spomenici Brlićevca Ivana je 1929. godine zapisala: „Dodajem još da sam se ove kao i prošle godine u vinogradu mnogo bavila svojim herbarijem (zbirkom bilina) koja je za sad oko 300 bilina „jaka“ i kojoj ja, moja Nedica i njena starija drugarica Kata Kovačević, te drug Eugen Šrepel, posvećujemo izlete u šumu i k svetoj Petki. Vraćamo se s punim torbama bilina a idemo tamo sa punim torbama salama i paprenjaka!“ S velikim veseljem poučavala je djecu kako uživati u ljepoti cvijeća pa ih je poticala da redovito zalijevaju velike oleandre, izvačeći vodu iz bunara, a ona ih je za to skromno plaćala. Kasnije bi im za tu plaću tobože prodavala stabla da budu samo njihova. Tako bi svako dijete još više zavoljelo svoju krušku, trešnju ili breskvu „golicu“.”

Trećeg dana manifestacije U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić predstavili smo Lutonjicu Toporka i devet župančića, treću knjigu u nakladi Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda. Knjigu su predstavile urednica knjige, Romane Tekić, Irena Krumes, autorica Malog rječnika nepoznatih pojmova i Metodičkog priručnika namijenjenog nastavnicima i roditeljima i Željka Gradski, autorica ilustracija. Knjigu je dizajnirala Ana Filep, a pogovor je napisao Vinko Brešić.

Književna kritika istaknula je kao jednu od najvećih odlika spisateljstva Ivane Brlić Mažuranić autoričinu bujnu, nesputanu igru mašte i nevjerojatnu sposobnost stvaranja slika koje su funkcionalno povezane uz radnju. U recepciji tih slika od strane čitateljske publike zasigurno su Ivani pomagali i slikari, jer joj je bilo silno važno da joj likovi dobiju prepoznatljiv izgled.

Književni povjesničar Antun Barac smatrao je da se Ivanina umjetnost temelji na osjećaju „ kako su istine srca veće od istine uma“. Slične istine iščitavamo i na ilustracijama Željke Gradski.

Željku zanima prikazati te moćne ljubavi koje izokreću brda i planine i poravnavaju stvari te život vraćaju u ravnotežu. Duhovi koji čuvaju obiteljsko ognjište, zajedništvo i ispravnost djelovanja za više dobro. Odnos s prirodom; životinjama i prirodnim elementima.

Umjetnica se u svojim ilustracijama odriče narativnosti pričajući nam svoju priču snažnim simbolizmom, koji je ponegdje upotpunjen ispisivanjem citata koji se umjetnici čine bitni, ne toliko za pojedinu sekvencu prizora, koliko radi aktualnosti poruka Ivaninih tekstova.

Svoj primjerak knjige možete nabaviti u suvenirnici Kuće Brlić

Vladimir Jevicki

« ‹ 1 od 2 › »