U srijedu, 27.kolovoza 2025. u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića (Starčevićeva 8) pozivamo sve zainteresirane na radionicu za odrasle
“NOSIM SVE TORBE, A NISAM MAGARAC” (po istoimenoj pjesmi) koja će poslužiti kao izvrstan temelj za promišljanje o brizi za sebe, tišini, žrtvovanju, osjećaju unutarnje vrijednosti i društvenim etiketama.
CILJ RADIONICE:
· Propitati unutarnju vrijednost naspram vanjske percepcije
· Razlikovati istinsku brigu o sebi od onoga što društvo promovira kao “self-care”
· Osnažiti sudionike da prepoznaju svoju vrijednost, čak i kad nose tuđe torbe
· Razumjeti kako izbor žrtve može biti snaga, a ne slabost, kad dolazi iz autentičnosti, a ne iz potrebe da budemo viđeni
Dragutin Tadijanović je pjesnik djetinjstva, tišine, skromnosti, odrastao u našoj Slavoniji, u siromašnoj obitelji, a kroz svoje pjesme njeguje blagost, unutarnju dobrotu i mir. On piše ne o velikima i glasnima, već o onima koje nitko ne primjećuje, ali koji u sebi nose veliku tišinu i moć. Upravo o tome, na svoj način, piše i u ovoj pjesmi.
Kako možemo Tadijanovićevu pjesmu o „magarcu“ usporediti s današnjim vremenom i načinom na koji danas gledamo na „žrtvu“?
Društvo “ne voli” magarce, ali se na njima često sve drži – i obitelj, i posao, i zajednice
Danas se “briga o sebi” često svodi na vanjsko ugađanje: frizure, manikure, putovanja…No prava briga o sebi je i:
· reći “ne” bez krivnje
· znati zašto nosim torbe i kad ih trebam prestati nositi
· prepoznati kad žrtvovanje dolazi iz ljubavi, a kada iz potrebe da budemo voljeni
Tadijanovićev „magarac“ simbol je onoga koji nosi teret, koji šuti, koji ne traži pohvalu. U društvu su takvi ljudi često viđeni kao sinonim za naivnost, glupost ili potlačenost. No, u pjesmi, magarac je zapravo simbol nježnosti, skrivenog herojstva i ljubavi. Dječak nosi torbe iz unutarnje snage i brige, ne da bi bio viđen, već jer mu je stalo.
Druga pjesma „Kad mene više ne bude“, može se također vrlo dobro povezati s temom brige o sebi, osjećaja vidljivosti i autentičnosti u odnosima — čak i ako nije direktno o “magarcima” koji nose terete, ona tematizira prolaznost, ostavljanje traga i želju da ljubav i vrijednost ne budu zaboravljeni.
Pjesma govori o trenutku kada “mene više neće biti” — a život ide dalje, ljudi će se voljeti kao i prije, ali tu je i tihi podsjetnik na vrijednost onoga što smo živjeli. Slično kao u priči o “magarcu” koji nosi tuđe terete iz ljubavi, i u ovoj pjesmi se vidi želja da naša briga, naša ljubav, budu prepoznati i ostave trajan trag.
Pjesma evocira iskrenu i duboku ljubav, baš kao i dijete koje nosi torbe ne zato što mora, nego zato što to želi iznutra — to nije obveza, nego čin ljubavi. Podsjeća nas na važnost trenutaka i unutarnje vrijednosti, što je temelj brige o sebi – nisu samo vanjski znakovi važni, nego i kako mi sami osjećamo i cijenimo svoj život i ljubav.
Radionicu će voditi Aleksandra Balen, učiteljica engleskog jezika s dvadesetogodišnjim iskustvom u nastavi i izraženim interesom za mentalno zdravlje djece, mladih i odraslih. Nositeljica zvanja učitelj mentor, aktivna u Erasmus i eTwinning projektima, s bogatim iskustvom održavanja radionica i edukacija na teme emocionalne pismenosti, brige o sebi, komunikacijskih vještina i prevencije nasilja. Educirana u području psihoterapije, s diplomiranom Propedeutikom psihoterapije i završenom edukacijom iz psihoterapije- smjer Transakcijska analiza. Posljednjih godinu i pol radi savjetovanje i psihoterapiju unutar vlastitog Centra za osobni rast i razvoj. U svom radu posvećena je cjeloživotnom učenju, inkluziji i osnaživanju zajednice pri čemu spaja pedagoško, terapeutsko i komunikacijsko znanje, s ciljem jačanja otpornosti i međusobnog razumijevanja.
Početak radionice je u 17.30 h.
Sudjelovanje na radionici je 5 eura.
Zbog kvalitete radionice broj mjesta je ograničen, a prijave na mail spomendom.dtadijanovic@gmail.com su obvezne (prijave zaprimamo do 25. kolovoza; polaznici će dobiti potvrdu mailom).
Dođi i istraži što sve tvoj unutarnji glas želi reći kad mu daš prostor.