U petak, 20. ožujka, u Kući Tambure je održan koncert Braće Teofilović.
Ratko i Radiša Teofilović jedinstveni su izvođači balkanske vokalne tradicije. Njihovi glasovi sažimaju stoljeća tradicijskog glazbenog nasljeđa i evociraju duh davno izgubljenog vremena. U njihovim interpretacijama oživljavaju pjesme duboko pohranjene u kolektivnom pamćenju, kao i one gotovo zaboravljene, sačuvane tek u fragmentima. Njihovi aranžmani i interpretacije odišu dubokim poštovanjem ne samo prema prošlosti, nego i prema sadašnjosti i budućnosti, stvarajući glazbeni doživljaj koji publiku ne ostavlja ravnodušnom.
Održali su velik broj koncerata u gotovo svim velikim gradovima Europe, Amerike i Japana, nastupajući u nekima od najznačajnijih koncertnih dvorana svijeta, kao što su The Kennedy Center (Washington, DC), The Hall of Honor (Canadian Parliament, Ottawa), The Franz Liszt Concert Hall (Budimpešta), The Tchaikovsky Concert Hall (Moskva), The Vienna Konzerthaus – Mozartsaal (Beč), kao i na velikim svjetskim festivalima poput World Performing Arts Festival (Osaka), Sziget Festival (Budimpešta), Estivoce Festival (Korzika), Canti di tradizioni (Sardinija), Mehr als Musik (Linz), The Sound of Stübing (Graz), Glatt & Verkehrt (Krems), The Stans Musikstage (Stans), Polish Baltic Philharmonic, Festival Early Music (Köln), Transform Festival (Trondheim), World Music Festival – EtnoKraków/Rozstaje (Krakov) i Rudolstadt Festival (Njemačka). U Hrvatskoj su ostvarili suradnje s istaknutim umjetnicima i glazbenicima, među kojima se posebno izdvajaju Miroslav Tadić i Matija Dedić. S Miroslavom Tadićem surađivali su i na albumu Vidarica, objavljenom za Croatia Records, a s Matijom Dedićem ostvarili su zapaženu koncertnu suradnju. Nazivani “glasovima stoljeća”, “umjetničkim ikonama” i “umjetničkim vrhuncem čitavog festivala”, Teofilovići su tijekom godina osvojili publiku i kritiku diljem svijeta.
Postoje koncerti koji nadilaze glazbeni događaj i postaju duboko ljudsko i umjetničko iskustvo. Večer s Braćom Teofilović bila je upravo takva. Hvala im na ljepoti, emociji i dubini koju su donijeli svojim glasovima i prisutnošću. Bila je to večer ispunjena tišinom koja govori, glazbom koja dotiče i osjećajem zajedništva koji ostaje još dugo s nama nakon posljednje pjesme.
Neke se večeri ne mogu ponoviti, ali se mogu pamtiti. Ova je sigurno jedna od onih koje ćemo dugo nositi u sebi.
Hvala vam od srca.
Vladimir Jevicki