Na današnji dan, 27. studenog 1997. preminuo je naš Branko Ružić. Sjetimo ga se čitajući jedan od njegovih sjajnih zapisa….
Laude II
Blagodarim oku kojim vidim ovaj svijet. Oku koje je okrenuto van i oku koje je okrenuto unutra. Na tom svijetu sve je već postojalo. Blagodarim svjetlu koje mi pokazuje oblike. Zatim blagodarim svim oblicima brda koji su puni samovolje. Blagodarim kravi koja svoj veliki trup nosi na četiri noge, isto tako zecu koji stoji na dvije noge, stonogi koja ne zna izbrojiti noge kao egipatski hram i zmiji koja ostavlja pravilan krug u pijesku. Onda blagodarim ruci koja izbjegava pravila pa je dlan jednako dug kao i prsti, pa nije, prsti su jednaki pa nisu, i na sasvim krivom mjestu izraste palac. Blagodarim svim pravilima a još više izgredima, blagodarim tankoj niti koja-uglavnom- krivo veže unutarnje i vanjsko oko i tako pali iskru stvaranja.
Svi su instrumenti tu. Koncert može početi.
Blagodarim dirigentu koji diže palicu bez nota i bez treme.
Branko Ružić