U četvrtak 18. listopada 2018. otvorena je izložba akademskog slikara prof. Dražena Trogrlića u Likovnom salonu “Vladimir Becić” koja je uključila tri ciklusa radova ovoga umjetnika. Radi se u dva recentna ciklusa radova na papiru “Magični vrt” i “Šumski puti” te kiparski ciklus radova u drvetu maloga formata “Urbane priče”.Izložba je uključila pedesetak eksponata.Dražen Trogrlić diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj ALU u klasi Raula Goldonija 1983., a Majstorske radionice kod Ljube Ivančića i Nikole Reisera polazio je od 1983. do 1985. Od 2006. profesor je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Brodska publika ga poznaje po jednom radu i stalnom postavu Galerije “Ružić” i radovima na nekoliko triennala akvarela. Dobitnik je niza priznanja za svoj rad.
Brojni realizirani ciklusi u raznim slikarskim, kiparskim i grafičkim medijima govore o autoru širokog spektra interesa i zavidne produkcije. Maknuvši se od naracije Trogrlić se okrenuo čistom jeziku slikarstva i slikarskim elementima koji su tkani više unutrašnjim a manje vanjskim poticajima. Obadva ciklusa radova na papiru zapisi su o manje konkretnim mjestima bez prepoznatljive topografije a više su odrazi kartiranja iskustva vlastitih traganja i istraživanja.
Minimalistička redukcija kiparske forme koje ga prati od početka nosi istu onu liričnost koja je nazočna u ishodišta i sačuvana je redovito u nazivima djela. Ciklus skulptura Urbana priča manjih je dimenzija koji sadrži u sebi svojstvo rasta. Bež inkarnat drvene skulpture računa na svjetlo i sve one nijanse kojim svjetlo skulpturu oživljava, stvarajući sjene tamo u formi gdje je cjelina ploha prekinuta i prestaje. Dok su ciklusi crteža nastajali bez sintakse i konstruktivnog obrasca, kiparska dionica ove izložbe govori o želji afirmacije geometrije i geometrijskog modula koji prati urbane obzore ove imaginarne arhitekture i želju da se ako ne fizički onda duhom u njih naselimo. Ona se iščitava istovremeno i kao kiparska i arhitektonska forma.Tonko Maroević zapisao je davno o Trogrliću slijedeće“Trogrlićeva čistoća i jezgrovitost , izloženost i iskrenost“ zaslužuju nedvojbeno povjerenje.Gotov tri desetljeća potom smatram da se nisam prevario i da je umjetnikov razvojni put i dalje tekao u znaku krajnje jednostavnosti i prvotnosti, opuštenosti i lakoće, odnosno da je njegov odnos prema stvaranju održao nužnu neposrednost i iznimnu primjerenost s obzirom na sredstva i materijale kojima se koristio i koristi. Izložba ostaje otvorena do 20. studenoga 2018.