U osamdeset petoj godini umro je Predrag Goll, akademski slikar (Pisarovina, 15. X 1931- 13-X 2016). Gimnaziju u Slavonskom Brodu je maturirao 1952. godine Na zagrebačkoj ALU diplomiralo je slikarstvo u klasi prof. Đure Tiljka a slikarsku specijalku pohađao je kod Antuna Mezdjića. Do 1963. djeluje kao slobodni umjetnik. Od 1963. do 1968. godine kustos-restaurator-konzervator u Galeriji slika u Osijeku. 1963.-1964 na specijalizaciji je u Restauratorskom zavodu JAZU(HAZU) u Zagrebu.
1968-1975. u Centru za kulturu R.S. „Božidar Maslarić“ u Osijeku vodi Galeriju „Zodijak“ koju je i utemeljio.
1975.-1991. godine direktor je Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Projekti i realizacije unutar toga razdoblja opće su prihvaćeni, kako zbog svojih inovativnih (Mađarska avangarda, Julije Knifer, Gorgona i poslije, Đuro Seder. Primjeri primarnog i analitičkog slikarstva, Leo Junek, Slavko Kopač, Mlada berlinska umjetnost i dr.) tako i zbog povijesno -umjetničkih razloga(Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu, Mrtva priroda u novijem hrvatskom slikarstvu , Likovna figura u novijem hrvatskom slikarstvu, Ivan Tišov, Bela Čikoš Sesija, Franz Jaschke, Friedrich Overbeck, Vladimir Becić, Izidor Kršnjavi, Vilko Gecan, Marijan Detoni, Adolf Waldinger, Hugo Condrad Hotzendorf, Ivan Meštrović, Petar Smajić, Dragan Beraković, Dragan Melkus, Ivo Dučić, Ivan Heil, Likovna umjetnost Osijeka 1900.-1945. i dr.).Pokretač je edicija monografija Waldingera i Hotzendorfa.
Jedan je od začetnika izložbi _Biennale Slavonaca i Memorijal Ive Kerdića, Triennale suvremene hrvatske medalje i plakete.
Među začetnicima je osnivanja spomen galerije Ivana Meštrovića u Vrpolju.
1980. sudjeluje u osnivanju i radu umjetničkih kolonija:akvarelističke kolonije „Sava“ u Slavonskom Brodu, BUK-a Baranjske umjentničke kolonije u Belom Manastiru i „Slavinog proljeća“ na Ozlju.
Među inicijatorima je za postavljanje spomenika Miroslavu Krleži, Augustu Cesarcu, Franji Krežmi, Pablu Picassu u Osijeku, Matiji Gupcu u Piškorevcima i Stjepanu Radiću u Starim Perkovcima, Vladimiru Filakovcu, Đuri Pilaru, Ivanu Domcu i Anti Starčeviću u Slavonskom Brodu.
Od siječnja 1992. do travnja 1997. voditelj je galerijskog odjela Muzeja Brodskog Posavlja i vodi akvarelističku koloniju „Sava“ i organizira projekt „10 suvremenih hrvatskih umjetnika“( kipke, Delimar, Jerković, Rakoci, Maračić, Ivančić, Stilinović, Demur, Cvjetanović, Petercol). 1995. godine imenovan je privremenim ravnateljem novoosnovane Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda koja je utemeljena donacijom djela Branka Ružića rodnom gradu. Kao prvi ravnatelj, pri Galeriji umjetnina osniva Kabinet akvarela, jedinstvenu instituciju u Hrvatskoj koja prikuplja radove nastale akvarelom. Jezgro fundusa čini zbirka radova koja je nastajala na koloniji „Sava“. Pokreće i niz izložaba pod nazivom „Suvremeni hrvatski akvarel 19. i 20. stoljeća“, a uz suradnju sa karlovačkim Gradskim muzejom, 1998. pokreće projekt Hrvatskog triennala akvarela čija je sedma izložba otvorena ove godine. Uz sve to stvara neumorno radove u tehnici koja je obilježila njegov život i njegov opus, a to je akvarel. Njegove akvarelističke realizacije svjedoče o vrlo visokoj umjetničkoj razini i vrlo je malo hrvatskih suvremenih autora koji su stvorili takvo kompleksno djelo u ovome mediju. Bio je članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika i iza sebe ima velik broj izložaba bilo samostalnih ili kolektivnih. Uvršten je u:Enciklopediju hrvatske umjetnosti, Likovni leksikon Jugoslavije, Hrvatski leksikon i Hrvatski biografski leksikon. Za svoj rad kao likovi umjetnik primio je nekoliko nagrada i priznanja.