Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda otvara u četvertak, 7. ožujka u 19 sati u Likovnom salonu Vladimir Becić, Trg Ivane Brlić Mažuranić 8, Slavonski Brod izložbu Marka Šošića: Tokate i fuge.
U Likovnom salonu Vladimir Becić idućih mjesec dana brodska likovna publika moći će pogledati prvu samostalnu izložbu Marka Šošića u Slavonskom Brodu.
Na izložbi će se autor predstaviti radovima u kojima se bavi temom slike sna.
Autori izložbe, predgovora i postava su Romana Tekić i Marko Šošić.
TOKATE I FUGE
Sanjanje je složeni psiho-biološki proces praćen vrlo određenom fiziološkom slikom.
Psihološka komponenta sanjanja izražena je u snovima koje karakterizira slijed slika koje sanjač doživljava posebnim oblikom svijesti. Ta je svijest u usporedbi s budnom sviješću sužena i promijenjena. Za razliku od doživljaja budne svijesti, doživljaji se u snu odvijaju u halucinantnim nizovima slika u kojima nema reda.
Najveći dio svog slikarskog opusa (gotovo dva desetljeća), a u konačnici i svoj doktorski rad, Marko Šošić posvetio je istraživanju upravo ove teme; njegovo „slikarsko hvatanje sna, koje ne zadire u bit značenja simbola snova, niti njihovu analizu, temelji se isključivo na istraživanju metode koja će san – sliku sna – moći prikazati objektivnije od svih postojećih metoda.“(Šošić, katalog izložbe „Knjiga snova“, Gradski muzej Karlovac, 2013.).
Šošić svakoj svojoj slici pristupa temeljito, pri čemu samom činu slikanja prethodi kontinuirano istraživanje, vođenje dnevnika snova i crtanje skica neposredno nakon buđenja. Njegova slikarska interpretacija sna stoga nema, kao što je najčešći slikarski pristup kroz povijest umjetnosti, obilježja nadrealizma ili fantastike, nego je riječ o objektivnoj slici sna, slikanoj po neposrednom promatranju stvarnosti.
I samoj izvedbi slike Šošić pristupa strpljivo; slika uljem na platnu, na renesansni način, u lazurama koje se dugo suše. Ovakva tehnologija izrade definira Šošića kao slikara koji superponira sam čin slikanja i proces nastanka slike dovršenoj slici.
Uprizoreni svjetovi na njegovim slikama, koji se u javi nikada nisu dogodili, satkani su od najčešće vrlo običnih i svakodnevnih motiva, ljudskih likova u formi autoportreta ili portreta, koji su dovedeni u začudne međusobne odnose na slici, kojima vrlo ekspresivno utječu na promatrača.
Na slikama odabranima za brodsku izložbu prepoznajemo „ sliku sna“ u nekoliko svojih pojavnosti: u radovima slikanima intenzivnim, često komplementarnim parovima boja u kojima je polje slike krajnje ispunjeno oniričkim prizorima ljudi ili predmeta u svom komično-nakaznom obliku, koji su odraz slikarevih osobnih životnih frustracija, te u radovima koji su doslovan, realistično slikan, objektivan zapis sna.
U realističnim prizorima sna Šošić vješto rješava zamućenim dijelovima slike one dijelove sna kojih se ne sjeća ( kao na slici Zoo), ili jednostavno ostavlja praznima one dijelove slikarskog polja na kojemu bi trebali biti prikazani izgubljeni dijelovi sna. Tako je u ovim potonjima san razlomljen na fragmente koje Šošić pomno sakuplja i preslaguje u cjelinu, povezujući ih fugama koje nadomještaju izgubljene dijelove.
U semantičkom smislu, fuge na slici predstavljaju stanje sužene svijesti pri sanjanju. „Da izbjegnem improvizacije između dijelova sna kojih se ne sjećam, taj dio slike ostavljam praznim, neoslikanim, a slikam samo ono čega se jasno sjećam“. ( Šošić, katalog izložbe „Knjiga snova“, Gradski muzej Karlovac, 2013.).
U likovnom smislu, savršeno čiste površine grundiranog platna – fuge dodatno ističu virtuoznost Šošićeve slikarske tehnike, koju gradi eklektično baštineći povijesnoumjetničko nasljeđe (u razgovoru otkriva kako ga je nedavni posjet Brueghelovoj izložbi u Beču podsjetio koliko voli njemačku renesansu i divno, bizarno osvjetljenje i detalje koji graniče s deskripcijom), i kombinirajući ga s osobnim doživljajima s putovanja ( pozadina slikama R2 i R3 je Troja, ona prava, slikana jesenas, za vrijeme Šošićevog posjeta Turskoj).
Trećom cjelinom izložbe, ambijentalnom instalacijom Orion Somniator, koja uz vizualni, uključuje i zvučni i mirisni doživljaj cjeline, posjetitelji više nemaju ulogu pasivnih promatrača, nego su i sami uvučeni u stanje sna. Velike plohe industrijskog filca postavljene čitavom visinom prostorije i oslikane fosforescentnim pigmentom koji da bi bio vidljiv zahtijeva potpuni mrak i UV rasvjetu, svojim laganim kretanjem gotovo hipnotički nas pozivaju na susret sa svojim vlastitim snovima. „ Ovim postupkom želim skrenuti pozornost na propitivanje važnosti sanjanja u našim životima, prostora najveće osobne slobode.“ – riječi su autora.
Romana Tekić
Doc. dr. art. Marko Šošić (1975., Vinkovci) radi kao docent iz područja likovne i
vizualne kulture te metodike likovne kulture na Fakultetu za odgojne i obrazovne
znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i na Dislociranomu studiju u
Slavonskom Brodu. Deset godina je predavao u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna
Osijek, tijekom čega je stekao zvanje profesora-mentora. Bio je član državnog
povjerenstva i autor nekoliko tema za državnu razinu natjecanja LIK, kao i voditelj
Županijskih stručnih vijeća za likovnu umjetnost.
Dugogodišnji je član i odnedavno voditelj Likovne radionice Dječjeg doma sv. Ana
Vinkovci.
Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2001.
godine, a titulu doktora slikarstva stekao je na Akademiji likovnih umjetnosti u
Zagrebu 2015. godine. Izlagao je na šesnaest samostalnih i preko trideset skupnih
izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je HDLU-a Zagreb.–