DRAŽEN TROGRLIĆ rođen je 1958. u Varaždinu, u obitelji Ladislava i Elizabete Trogrlić. Diplomirao je 1983. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Raoula Goldonija. Od 1983. do 1985. polazio je na ALU Zagreb Majstorsku radionicu prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Osim slikarstvom, grafikom i kiparstom, u kojim medijima stvara slike, crteže, akvarele, grafičke listove, kolaže i skulpture, bavi se i vitrajom, kao i grafičkim dizajnom te projektiranjem i uređenjem interijera i muzejskih postava. Samostalno izlaže od 1984. Do sada je održao brojne samostalne izložbe, te sudjelovao na mnogim relevantnim skupnim žiriranim izložbama u nas i u inozemstvu. Godine 2016. Moderna galerija u Zagrebu priredila mu je monografsku izložbu „Dražen Trogrlić: slike skulpture, crteži, 2000-20015.“ Izdao je sedam grafičkih mapa, od kojih posljednju pod nazivom „Nebo nad našim voćnjakom“ 2017. godine. Hrvatska televizija 2000.godine o njemu je snimila dokumentarni film „Početak i umjetničko djelo“, kao i TV-izložbu, a Nacionalna i sveučilišna knjižnica i BMG izdali su mu 2003. godine likovnu monografiju „Dražen Trogrlić – život i djelo“ (autorica: Mladenka Šolman). Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Djelovao je kao član Zajednice samostalnih umjetnika od 1985. do 2006. godine, a od 2006. godine redovni je profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Ovom izložbom Dražen Trogrlić se po prvi put predstavlja samostalno pred brodskom publikom. Riječ je o dva ciklusa radova na papiru, Magičnog vrta i Šumskih puteva i skulpturama u drvetu iz ciklusa Urbana priča, 2013.-1014.
Mladenka Šolman u katalogu Trogrlićeve izložbe u karlovačkoj galeriji „Vjekoslav Karas“ iz 2005. piše o autoru „generativne bujnosti, spontanosti , svježine formulacija i jezika intuitivne jasnoće“. Riječ je o umjetniku koji je u svojem stvaralaštvu posegao za brojnim umjetničkim alatima; od crteža perom i tušem, akvarela, grafike do uljanog slikarstva i konačno skulpture. Narativnost je u slikarstvu zarana zamjenio simbolom i znakom, da bi se konačno priklonio enformelu. Skulptura mu je otvorila perspektive ka novim morfologijama koje na papiru ili platnu nisu mogli biti realizirane. Prihvativši se oblikovanja nije se zaustavio samo na jednom materijalu kojim je započeo svoju kiparsku avanturu a to je metal, već se okušao i u kamenu i drvetu.
