Home Kabinet akvarela

Kabinet akvarela

Kolonija Sava – katalog 2014.

Kolonija Sava – katalog 2015.

Akvarelistička kolonija „Sava“ 1980.-2010.

Slikanje pigmentom otopljenim u vodi staro je koliko i neke od prvih antičkih cilizacija. Sve velike kulture kako zapada tako i istoka koje drže do vlastite tradicije njeguju ovu intimističku likovnu tehniku i imaju svoje nacionalne povijesti akvarela . Brojne asocijacije akvarelista diljem svijeta, govore o nepobitnoj činjenici da akvarel ima svoje poklonike kako među slikarskom populacijom tako i među publikom.Od najstarije i najpoznatije Kraljevske udruge akvarelista u Velikoj Britaniji, Royal Watercolour society, osnovane 1804. čiji je pokrovitelj engleska kraljica, a njezin počasni član Princ od Walesa, do brojnih europskih društava akvarelista ili onih američkih , australskih, a nemoguće ih je sve ovdje nabrojati, promiču znanje i ljepotu ove vrste slikarstva.Kineska izreka o akvarelu kao umijeću kroćenja divljeg konja zapravo je univerzalna misao o slikanju vodenim bojama i duhovito govori o težini medija koji je nepredvidljiv i u direktnoj je korelaciji sa iskustvom slikara, njegovom znanju da kontrolira omjer vode i kvalitetnog pigmenta, da odabere odgovarajuću papirnu podlogu, vrstu kista…Sve rečeno odražava medijske zadatosti s kojima slikar akvarelist mora računati ukoliko želi doći do željene realizacije djela.Kada govorimo o čistom akvarelu, govorimo o takozvanom transparentnom akvarelu, bez primjesa pokrivnih boja gvaša ili tempere. Ljepota akvarela upravo leži u prozirnosti koja otkriva strukturu papirne podloge. Akvarel je izazov i avantura koja ne trpi nesigurnu ruku; on ne skriva već otkriva.Prije svega ovaj medij poput slikarstva samoga, treba naglasiti nije mehanički kao fotografija ili video i nastaje kao produkt oka i vještine umjetnikove ruke. Fotografija priznajemo jest savršen medij ali i ruka isto tako posjeduje svoju savršenost kao je to u svom slavnom eseju „Pohvala ruci“ napisao Henri Focillon. Zbirka akvarela koja se čuva u Kabinetu akvarela nastala je kao rezultat brodske akvarelističke kolonije „Sava“, jedne od najdugovječnijih likovnih kolonija na tlu naše zemlje. Radovi nastali na koloniji pohranjeni su u Kabinetu akvarela.

Idejni počeci i razmišljanja o pokretanju kolonije „Sava“ koja bi bila posvećena isključivo jednom mediju i to akvarelu ne poklapaju se vremenski sa prvim sazivom u ljeto 1980., već se naziru u susretima nekolicine brodskih slikara nekoliko godina ranije. U jednom razgovoru sa slikarom Markom Kernom, vođenim prije petnaestak godina mogli smo saznati slijedeće :“Sve je započelo na savskoj obali na «gelenderima» negdje 1975.- 76. …Bila su nas trojica; moj brat Kruno, Goll i ja. Ideja o koloniji je potekla od Predraga Golla…
Poslije sam otvorio u «turskoj kući»(danas je tu novo zdanje i caffe «Mollinary») na obali «Galeriju Sava» koja je kasnije preimenovana u «Atelier Kern» u kojoj su se vrlo često izlagali upravo akvareli.”

Ključnu ulogu u tom jedinstvenom poduhvatu koji je imao dalekosežne posljedice za likovni i kulturni profil Broda nosio je brodski likovni slikar i pedagog Krunoslav Kern (1935.-1992.).
Krunoslav Kern pripada među naše malobrojne sugrađane-slikare, koji su ostavili dubokog duhovnog traga u našem gradu . Pedagog i vrstan akvarelist proveo je cijeli život u Brodu i
širio je nesebično interes za akvarel i slikarstvo općenito.Osnivač crtačke i slikarske škole „Albert Gruber“ i osnivač „Brodskog likovnog kruga“ povezao je Brod i akvarel u jednu cjelinu. Za akvarel je senzibilizirao brojne brodske slikare, ali istovremeno i brodsku likovnu publiku .Slikao je strasno i mnogo; Sava je bila njegova omiljena likovna tema koju slikao neprestano i često ga se moglo vidjeti kako slika uz granik ili pored Matine splavi koju pamte stari Brođani, a koje više danas više nema. Njegovo je slikarstvo zapisano na vodi i zapisano vodom stvorilo je brojne poklonike, jer je bio slikar ne samo Save već i Broda.
Prvi saziv kolonije iz 1980. okupio slikare Željku Bašlin, Branka Becića, Zdravka Ćosića, Predraga Golla, Milana Plazibata, Željka Subića,Slavka Koresa, Gradimira Rajkovića, Fatimu Dedić. Na nekoliko crno bijelih fotografija sa ovog saziva vidimo slikare na Matinoj splavi kako slikaju po vrućem ljetnom danu.Otprilike slične scene će se ponavljati u slijedećih trideset i šest godina samo na drugim mjestima i sa drugim slikarima.

“Sava” svojim dugogodišnjim postojanjem stvarila je odraze i na lokalnom brodskom likovnom planu stvorilo je niz slikara kako profesionalaca tako i amatera koji čine jezgru štovatelja ovoga medija i koji je postao zaštitni znak grada Broda. Ilustracije radi od desetak brodskih članova HDLU-a ,koji su postali članovima ove udruge pred desetak godina većina njih ušla u ovou nacionalnu likovnu udrugu zahvaljujući upravo radovima u akvarelu. Prvi prošlostoljetni slikarski impulsi Ive Kluga i njegove škole akvarela preko Becića, Tomića, Domca, Filakovca, a kasnije Krune Kerna, Predraga Golla, Zdravka Ćosića, Darka Grubera, potvrđuju ovu sredinu kao istinskog nastavljača akvareliranja u ovoj sredini.

Iz razloga nedostatka jedne velike likovne smotre akvarela u Hrvatskoj Galerija umjetnina pokrenula jedan vrlo ambiciozni projekt u suradnji sa Gradskim muzejem Karlovac, a to je Hrvatski triennale akvarela. l. Hrvatski triennale akvarela pokrenut je 1998. godine i na poziv obiju institucija odazvalo se 358 slikara s 953 rada, a selekcijska komisija odabrala je
232 rada 131 slikara.

Triennale je potvrdio očekivanu činjenicu da akvarel privlači pažnju i pobuđuje interes slikara te da on koegzistira usporedo s drugim slikarskim tehnikama te se njegova suvremenost zbog toga ne može osporiti, usprkos povremenih disonantnih tonova koji zagovaraju suvremenost putem drugih medija. Uočeno je također, pored ostalog a što se može i očekvati kod ovakvih velikih izložaba , da veliki broj prijavljnih kandidata na triennale nije značio i kontinuiranu predanost tom mediju tako da je broj kvalitetnih radova puno manji. Sve ove činjenice, međutim, ne obeshrabruju organizatore Triennala i obavezuju ga da dalje istrajava na njegovoj organizaciji. U svakom slučaju akvarel potvrđuje da on pruža neizmjerne mogućnosti umjetničkog istraživanja i da je jednako “težak” i zahtjevan kao i bilo koja druga slikarska tehnika.
7. hrvatski triennale akvarela otvoren je u karlovačkoj galeriji „Karas“ 25. svibnja 2016. Manifestacija i nakon 18 godina potvrđuje se kao dobro osmišljena jer ima svoju slikarsku populaciju kao i likovnu publiku.

Akvarelistička kolonija „Sava“ primjer je dobro organizirane kolonije i koja je kao takva i zabilježena u Likovnoj enciklopediji Hrvatske no ona je puno više od onih lipanjskih nekoliko dana kada se kolonisti okupe. Nadograđivanjem prvobitne ideje o lokalnoj koloniji akvarela, stvarali su se novi sadržaji koji su još više potencirali interes za akvarel i trajno uključivali i druge sredine, njihove kulturne institucije, njihove djelatnike, umjetnike i publiku. Povijest suvremenog akvarela u Hrvatskoj ne postoji bez ove kolonije i zbirke koja je na toj koloniji stvarana trideset godina. Polazeći od ove činjenice Brođani mogu biti ponosni jer se legitimiramo kao sredina sa vrlo značajnim kulturnim nasljeđem koje se istovremeno uz naš vlastiti napor u toj sredini i stvara.

Branimir Pešut, Galerije umjetina grada Sl Broda