Slikanje pigmentom otopljenim u vodi staro je koliko i neke od prvih antičkih cilizacija. Sve velike kulture kako zapada tako i istoka koje drže do vlastite tradicije njeguju ovu intimističku likovnu tehniku i imaju svoje nacionalne povijesti akvarela . Brojne asocijacije akvarelista diljem svijeta, govore o nepobitnoj činjenici da akvarel ima svoje poklonike među slikarskom populacijom i likovnom publikom.Od najstarije i najpoznatije Kraljevske udruge akvarelista u Velikoj Britaniji, Royal Watercolour society, osnovane 1804. čiji je pokrovitelj engleska kraljica, a njezin počasni član Princ od Walesa, do brojnih europskih društava akvarelista ili onih američkih , australskih, a nemoguće ih je sve ovdje nabrojati, promiču znanje o posebnostima ovoga slikarstva.Kineska izreka o akvarelu kao umijeću kroćenja divljeg konja zapravo je univerzalna misao o slikanju vodenim bojama i duhovito govori o težini medija koji je nepredvidljiv i u direktnoj je korelaciji sa iskustvom slikara, njegovom znanju da kontrolira omjer vode i kvalitetnog pigmenta, da odabere odgovarajuću papirnu podlogu, vrstu kista...Sve rečeno odražava medijske zadatosti s kojima slikar akvarelist mora računati ukoliko želi doći do željene realizacije djela.Kada govorimo o čistom akvarelu, govorimo o takozvanom transparentnom akvarelu, bez primjesa pokrivnih boja gvaša ili tempere. Ljepota akvarela upravo leži u prozirnosti koja otkriva strukturu papirne podloge. Akvarel je izazov i avantura koja ne trpi nesigurnu ruku; on ne skriva već otkriva.Prije svega ovaj je medij poput slikarstva samoga, koegzistira pored suvremenih mehaničkih medija i savršen je koliko je savršena i ljudska ruka kako veli Jean Clair u jednom tekstu o stanju slikarstva danas.

Idejni počeci i razmišljanja o pokretanju kolonije „Sava" koja bi bila posvećena isključivo jednom mediju i to akvarelu ne poklapaju se vremenski sa prvim sazivom u ljeto 1980., već se naziru u susretima nekolicine brodskih slikara nekoliko godina ranije. U jednom razgovoru sa slikarom Markom Kernom, vođenim prije desetak godina mogli smo saznati slijedeće :"Sve je započelo na savskoj obali na «gelenderima» negdje 1975.- 76. ...Bila su nas trojica; moj brat Kruno, Goll i ja. Ideja o koloniji je potekla od Predraga Golla...

Poslije sam otvorio u «turskoj kući»(danas je tu novo zdanje i caffe «Mollinary») na obali «Galeriju Sava» koja je kasnije preimenovana u «Atelier Kern» u kojoj su se vrlo često izlagali upravo akvareli."

Ključnu ulogu u tom jedinstvenom poduhvatu koji je imao dalekosežne posljedice za likovni i kulturni profil Broda nosio je brodski likovni slikar i pedagog Krunoslav Kern (1935.-1992.).

Krunoslav Pedagog i vrstan akvarelist proveo je cijeli život u Slavonskom Brodu i širio je nesebično interes za akvarel i slikarstvo općenito.Osnivač crtačke i slikarske škole „Albert Gruber" i osnivač „Brodskog likovnog kruga" povezao je Brod i akvarel u jednu cjelinu. Prvi saziv kolonije iz 1980. okupio slikare Željku Bašlin, Branka Becića, Zdravka Ćosića, Predraga Golla, Milana Plazibata, Željka Subića,Slavka Koresa, Gradimira Rajkovića, Fatimu Dedić. Na nekoliko crno bijelih fotografija sa ovog saziva vidimo slikare na čuvenoj Matinoj splavi na savskoj obali kako slikaju po vrućem ljetnom danu.Otprilike slične scene će se ponavljati u slijedećih trideset godina samo na drugim mjestima i sa drugim protagonistima ali uvijek blizu Save.

Likovni kritičar Juraj Baldani(1929.-2010.) napisao je u predgovoru kataloga prvog saziva „Save „ između ostalog i ovo: "Radovi ostvareni na prvoj likovnoj koloniji «Sava» ukazuju da je početna zamisaorealizirana u zadovoljavajućim okvirima. Posebno treba naglasiti da je to prva jugoslavenska likovna kolonija s izrazitim konceptom – temom rijekom Savom i tehnikama (vodenim) akvarelom ,gvašem i temperom. Prve realizacije označavaju ujedno i temelje fundusa buduće galerije kolonije «Sava» koja će sakupljati i čuvati likovna djela vezana za rijeku Savu i život na njoj i uz nju. Sudionici ovogodišnje kolonije pokazali su da se doživljaj određene teme ili motiva kroz izrazito individualne filtere uvijek obogaćuje i širi preko neslućenih granica. Sadržajno i formalno nadovezujući se na tradicionalna rješenja većina autora težila je produbljivanju emotivnih komponenti. Ipak nisu izostale ni istraživačke sklonosti koje su uz autentičnu sliku prirode uvjerljivo načele nove tematske okvire prebacujući se od općih trajnih vizura na angažiranije odnose prema rijeci i suvremenom životu...»

U tadašnjoj Jugoslaviji, kada je akvarelistička kolonija i počela svoje djelovanje postojale su četiri likovne manifestacija koje su imale za cilj njegovanje umjetnosti vodenih boja. Jedna je dakle bila brodska akvarelistička kolonija „Sava", druga kolonija „Slavino Proljeće" na Ozlju, koja se začela također poticajima iz Broda, zahvaljujući brodskim akvarelistima Gollu ,Kernu, Fejziću,zatim tu je bila kolonija Ečka koja je od 1980. posvećena akvarelu(neupitno je također djelovanje brodskih akvarelista na pormjenu koncepcije kolonije i ovdje) i BAJ (Biennale akvarela Jugoslavije) koji se održavao u Karlovcu i započeo je sa svojim djelovanjem 1979., u organizaciji Gradskog muzeja Karlovac. Nestankom Jugoslavije nestao je i BAJ. Treba međutim naglastiti da je već BAJ ukazao na određenu problematiku vezanu za tehničku stranu slikanja akvarelom i u svoje propozicije uvrstio odredbu u točci 4. "Treba njegovati čisti akvarel".Duh toga kreda je prihvaćen i za koloniju "Sava"i on je temljni princip koji štiti ovu tehniku od mogućih medijskih nesporazuma u domenu njegove čistoće. Rasprave u pogledu čistoće medija akvarela traju već dva stoljeća u europskoj povijesti akvarela i nisu izgubile ništa od svoje aktualnosti i u našoj stredini. Kombinirane likovne tehnike tipične za "revizionizam"dvadesetog stoljeća nisu nikakva novina i rezultat su želje da se akvarel otvori prema drugim medijima. Taj medijski sinkretizam ima vrlo malo veze sa onim što čini akvarel akvarelom. Ideja BAJ-a će prerasti u nacionalnu triennalnu izložbu akvarela koju će organizirati Gradski muzej Karlovac i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda.

Nitko od pokretača ove brodske kolonije nije zasigurno bio svjestan te daleke 1980. što će "Sava" svojim tokom donijeti i da će do 2010. kroz koloniju proći preko 220 autora, uz osmišljavanje nekih novih sadržaja i manifestacija koje se po prirodi medija vežu za koloniju i za akvarel. Istovremeno kolonija je do danas stvorila fundus akvarela od preko osam stotina radova i time postala sinonimom za suvremeni hrvatski akvarel U toj tradiciji mnogi Brođani su dali svoj sjajan doprinos( Becić, Domac,Tomić,Filakovac...). U propozicijama kolonije koje su početkom devedesetih izmjenjene, ustanovljen je Umjetnički savjet kolonije koji odabire pet sudionika . Umjetnički savjet činili su od 1992. do danas slijedeći ugledni povjesničari umjetnosti Darko Schneider, Đuro Vanđura, Stanko Špoljarić,Nikola Albaneže, Predrag Goll.

Kolonija je između ostaloga bila mjestom upoznavanja sa medijem akvarela za mnoge slikare, jer potrebno je istaći da za akvarel nije postojala, a ne postoji kod nas ni danas mogućnost sustavne edukacije na akademijama i umjetničkim školama. Za razliku od nas na umjetničkim školama u inozemstvu postoje katedre za akvarel.Engleske umjetničke akademije pružaju mogućnost usavršavanja akvarela kod poznatih i priznatih stručnjaka za akvarel.Taj višak znanja i iskustva na"Savi"koji su slikari dijelili među sobom pripomogao je mnogima u rješavanju praktičnih problema koje je medij sobom nosio, jer slikanje akvarelom značilo je naprosto drugačija pravila od onih koja su važila za druge medije napr. ulje ili temperu. Razina zanatskog znanja varira od slikara do slikara i manje vješti autori mogli su čuti dragocjena iskustva onih drugih vještijih i rješavati praktične probleme onoga "kako" a manje "što"."Sava" je sebi nosila dakle i edukativno- didaktičnu komponentu i bila je i ostala značajno za stjecanje novih iskustava svih njezinih sudionika.

Tehničko-zanatski problemi s kojima se akvarelisti susreću mogu biti brojni i integralni su dio akvarelnog medija i moguća iznenađenja moraju se unaprijed ukalkulirati u proces slikanja. Slikanje drugim tehnikama omogućava čitav niz tehničkih dosjetki i trikova koji su na repertoaru slikaru kako bi svoje djelo priveo željenom koncu. U akvarelu taj"manevarski" prostor je vrlo ograničen. Često puta se može čuti od slikara ovoga medija da je akvarel između ostalog tehnika "sinteze". Pravila koja važe za napr. ulje, gvaš, akrilik itd. ovdje jednostavno ne važe! Akvarelistima je to dobro znano i stoga je razumljiva svojevrsna averzija slikara koji akvarelisti nisu, prema ovome mediju koji ne podnosi kolebljivu ruku.

Kolonija je u pravilu trajala, do prije nekoliko godina, osam dana ;od vikenda do vikenda i umjetnicima je dana krajnja sloboda u kreaciji svojih djela.Rad novog saziva kolonije započinjao započinjao bi otvorenjem izložbe prethodnog saziva u Likovnom salonu „Vladimir Becić". Do rata kolonija „Sava" je bila jugoslavenska kolonija koja je okupljala slikare iz svih bivših republika, ali i goste iz Austrije, Rusije,Ukrajine, Kine, Mađarske, Njemačke. Raspadom Jugoslavije kolonija ne gubi svoj kontinuitet, ali ona gubi međurepublički karakter i umjetnici koji u njoj sudjeluju su isključivo hrvatski umjetnici. Čak i za najžeščeg bombardiranja Sl. Broda 1992. godine kolonija se ipak održala doduše ne na savskoj vodi, već obalama zagrebačkog Jaruna i taj „ratni"saziv slikara je uglavnom uključio zagrebačke autore.

Prvi davni slikarski impulsi Ive Kluga i njegove škole akvarela s kraja 19. stoljeća , preko akvarelističkog opusa Becića, Tomića, Domca, Filakovca, a kasnije Krune Kerna, Predraga Golla, Zdravka Ćosića, Darka Grubera, potvrđuju našu sredinu kao istinskog nastavljača akvareliranja u Slavonskom Brodu.

Iz razloga nedostatka jedne velike likovne smotre akvarela u Hrvatskoj Galerija umjetnina pokrenula jedan vrlo ambiciozni projekt u suradnji sa Gradskim muzejem Karlovac, a to je Hrvatski triennale akvarela. Nekadašnji BAJ je stvorio osnovu za novi početak.

Triennale je potvrdio očekivanu činjenicu da akvarel privlači pažnju i pobuđuje interes slikara i da on koegzistira usporedo s drugim slikarskim tehnikama i da se njegova suvremenost ne može osporiti, usprkos povremenih disonantnih tonova koji zagovaraju suvremenost putem drugih medija. Uočeno je pored ostalog, a što se može i očekvati kod ovakvih velikih izložaba , da veliki broj prijavljnih kandidata na triennale nije značio i kontinuiranu predanost tom mediju tako da je broj kvalitetnih radova puno manji u odnosu na broj izlagača.. Sve ove činjenice, međutim, ne obeshrabruju organizatore Triennala i obavezuju ga da dalje istrajava na njegovoj organizaciji. U svakom slučaju akvarel potvrđuje da on pruža neizmjerne mogućnosti umjetničkog istraživanja i da je jednako "težak" i zahtjevan kao i bilo koja druga slikarska tehnika.

Pored redovnih godišnjih izložaba kolonije „Sava", Kabinet akvarela koji je osnovan u sklopu Galerije umjetnina zahvaljujući zbirci akvarela, po prvi puta se javno predstavio izložbom odabranih radova u Australiji 1999. a zatim i u Galeriji „Zvonimir" 6.ožujka 2000. u Zagrebu izložbom pod nazivom „Teci Savo..." na kojoj je izloženo 60 autora i kojom je obilježeno 20 godina postojanja kolonije. 2005.Postavljena je izložba pod nazivom Kolonija „Sava" 1980.- 2005 sa 162 autora i njihova rada koju je pratio i obimniji katalog.Ovom izložbom je obilježeno 25. godina djelovanja Save.

Izložbom u zagrebačkom izložbenom salonu „Izidor Kršnjavi" u listopadu prošle godine obilježena je tridesetogodišnjica kolonije uz izbor radova 48 autora pod nazivom Akvarelistička kolonija „Sava" 2000.-2010. izbor iz fundusa „Kabineta akvarela". Odabir je uključio izbor radova iz fundusa „Kabineta akvarela" posljednjih deset godina „Save" .

Galerija umjetnina grada Sl.Broda pokrenula je i biblioteku „Suvremeni hrvatski akvarel 19. i 20. stoljeća" s ciljem upoznavanja i obradom postojećih opusa akvarelista koji više nema ali i na suvremene autore. Do sada je u toj biblioteci izašlo osam naslova o akvarelima Ive Šebalja, Krešimira Kargačina, Grete Vizler, Karla Sirovyeg, Josipa Seissela, Danijela Žabčića, Branka Becića i Davorina Radića.

Ova naoko minorna i rubna slikarska tehnika uspjeva i dan danas usred vrlo bučne ekspanzije drugih medija izazvati interes kod velikog broja ljudi, bilo slikara bilo likovne publike kako u svijetu tako i kod nas. Naglasimo da su svjetski revivan akvarela i interes za njega potakla i neka od poznatijih trendovskih imena(spomenimo napr.Damiena Hirsta, Gerharda Richtera, ili Chrisa Ofilija ), a ta imena su sinonimi za suvremenu umjetnost. "Kabinet akvarela" i kolonija „Sava" ukazuju na činjenicu da akvarel kod nas i dalje uporno opstaje na način koji mu jest primjeren ; on nije samo kontemplativan, i možda nedovoljno „glasan" i „angažiran" da bi bio „velika umjetnost" , njega nema u postavima velikih i poznatih galerija ili ako ga ima, ima ga vrlo malo, no ipak akvarel nadrasta te uvriježene predrasude vezane uz njegovo marginalno postojanje. Možda je to prednost koju će neka buduća vremena znati bolje sagledati i dati mu neku novu važnost koju mi zbog trenutno manjkave edukacije ili manjeg interesa možda i ne vidimo.

Branimir Pešut, voditelj Kabineta akvarela Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda

{gallery}kabinet-akvarela{/gallery}